KLFM

Priča o Springsteenovoj ‘Nebraski’

 

a)      Povlačenje iz javnosti ili ‘kako je nastao Lo-Fi’

Nakon svojeg petog albuma, izvrsnog The River iz 1980., Bruce Springsteen je nepobitno već bio zvijezda. Ostvario je svoje dječačke snove, imao dovoljno novca za desetljećima dug, lagodan život, a obožavateljice su se doslovno mlatile kako bi uhvatile mjesto bliže The Bossu u bilo kojoj prilici.

Izgleda idealno, ha? No, novac nipošto nije mjerilo sreće. Bruce je još 1978. načeo svoje tridesete, ušavši u razdoblje zakašnjele mladosti koje prethodi srednježivotnoj krizi. Ne želeći zamarati i gnjaviti članstvo vlastitog pratećeg sastava E-Street Band, povukao je radikalan potez i godine 1981. se na neodređeno vrijeme povukao u iznajmljeni stan u gradiću Colts Neck, NJ (usput kazano, danas je u istom vlasnik najvećeg posjeda, no to nije dio ove priče).

Kuća u kojoj se osamio nalazila se dovoljno daleko od gradskog središta da bi mu osigurala traženu dozu slobode i samoće. Nije se zamarao niti opremom, ponijevši tek dvije gitare, usnu harmoniku i četverokanalni magnetofon. Ne treba zanemariti ni detalj kako Bruce u tom trenutku još nije imao nekakvu razrađenu viziju. Znao je jedino da mu je potrebna samoća i da će je savršeno iskoristiti za skladanje pjesama koje će upotrijebiti na novom albumu. Kad prikupi dovoljno materijala, vratiti će se u svijet, iznova skupiti ekipu iz E-Street Banda te krenuti s ‘elektrifikacijom’ akustičnih demo snimki. Tako je barem tada mislio.

Kroz nekoliko će mjeseci Bruce napisati pedesetak pjesama, od kojih brojne do danas nisu ugledale svjetlost dana, uz izuzetak onih uvrštenih na kompilaciju How Nebraska Was Born. Neke će se, istina, pojaviti na albumu Born in USA iz 1984., no riječ je o tek tri skladbe – naslovnoj i Downbound Train,  te Child Bride koja će za par godina postati Workin’ on a Highway. Može se pretpostaviti kako su na tim usamljenim sessionima nastajali i kosturi pjesama koje će sačinjavati neke od budućih albuma, no to zasad ostaje na pretpostavci. Svejedno, neke od rudimentarnih kompozicija sa spomenute kompilacije prilično nalikuju na određene brojeve s albuma Tunnel of Love,  Human Touch, Lucky Town i The Ghost of Tom Joad, no ovdje je ipak riječ o osobnom dojmu.

I saw her standin on her front lawn just twirlin her baton
Me and her went for a ride sir and ten innocent people died

Među brojnim izvrsnim, zanemarenim skladbama su primjerice James Lincoln Dear, Danger Zone, Vietnam, Fistful of Dollars, Summer Lights, Riding Horse, Child Bride, Robert Ford and Jesse James i druge koje možete poslušati u ovom prvom dijelu večerašnjeg bloka posvećenog Nebraski. No, koncem godine Bruce ih je stavio ‘na led’, izabravši nekoliko naslova koji će tvoriti okosnicu sada već u mislima oblikovanog albuma. Biti će to ploča o samoći i sjećanjima na djetinjstvo, album o promašenim životnim pričama, izgubljenim ljubavima… sve u svemu, poprilično osoban i depresivan koncept.

Bitna je i odluka da će sve skladbe biti finalno snimljene na istom starom četverokanalnom magnetofonu, bez korištenja studija i bilo kakvih naknadnih dorađivanja, odnosno na isti način na koji su mjesecima nastajale u praznini sobe – dakle koristeći glas, gitaru, eventualno usnu harmoniku (istina, na nekim se skladbama može osluhnuti i mandolina, pa i tragovi orgulja, no to, rekosmo, ostaje u tragovima, kao E-XXX aditivi na ‘zdravim prehrambenim proizvodima’). Može se bez ustezanja kazati kako je na taj način Bruce Springsteen osmislio koncept koji će desetak godina kasnije postati poznat kao Lo-Fi.

 

b)     Kostur rudimentarne Nebraske

Najveći dio materijala koji će u rujnu 1982. biti objavljen kao album Nebraska snimljen je u jednom danu, konkretno tijekom 03. siječnja iste godine. No, Bruce se mjesec, dva prije tog finalnog sessiona još borio s detaljima poput izbora i rasporeda skladbi, odnosno varijacijama između pojedinih verzija. Imajući u vidu brojeve ponuđene na kompilaciji How Nebraska Was Born, može se rekonstruirati taj najraniji fluidni kostur koji će do konca 1981. zadobiti danas poznatu formu:

01 Nebraska #1
02 Nebraska #2
03 Atlantic City
04 Johnny 99 #1
05 Johnny 99 #2
06 Losin’ Kind (Highway Patrolman #1)
07 Deputy (Highway Patrolman #2)
08 Used Cars #1
09 Used Cars #2
10 Open All Night
11 My Father’s Place

 Uočljivo je da na ovoj primordijalnoj listi još nema pjesama Mansion on the Hill, State Trooper, kao i zaključne Reason to Believe. Njihove radne verzije nisu niti uključene u kompilaciju, što čini vrlo vjerojatnom mogućnost da su nastale neposredno pred zaključno snimanje, dakle zadnjih dana 1981. ili kroz prva dva dana 1982. Neke su priložene u formi koja tek daje naznake buduće pjesme – primjerice Atlantic City nije ništa više od ponavljanja refrena uz sitne varijacije u tempu i akordima. Također, tog 03. siječnja snimljene su još neke pjesme kojima već unaprijed nije bilo suđeno završiti na finalnoj verziji (neke od njih ste mogli poslušati u prvom dijelu bloka). No, to nije nešto čime treba zamarati glavu, jer remek djelo je već bilo na putu. Ostalo je tek nekoliko sitnih detalja koje je Bruce majstorski razriješio, mada i to izlazi iz ovog okvira.

Pitanje je da li je Springsteen uopće mogao zamisliti reakcije štovatelja na svoj sobni i osobni album. Brojni su fanovi automatski odbacili Nebrasku, smatrajući je Bruceovim trenutnim hirom, odnosno tek neobaveznim skretanjem u akustične vode. Koliko su samo bili u krivu! Jer, album je izvršio nemjerljiv utjecaj na buduće generacije singera/songwritera (Jeff Tweedy, Jay Farrar, M. Ward, Howe Gelb, Cowboy Junkies, Simon Joyner, A.A. Bondy, Scott Kelly i dr.), kao i na neke tada već aktivne autore, primjerice Steve Earlea i Townesa Van Zandta.

From the town of Lincoln, Nebraska with a sawed-off .410 on my lap
Through to the badlands of Wyoming I killed everything in my path

I can’t say that Im sorry for the things that we done
At least for a little while sir me and her we had us some fun

U svakom slučaju, Springsteen je ovim uratkom opravdao prethodno često dodjeljivani epitet ‘novog Dylana’, a Nebraska je pronašla svoje mjesto na mnogobrojnim listama najboljih albuma ikad!

 

c)      Coveri i posvete, odnosno Tribute to Springsteen’s Nebraska

Trebalo je proći čitavo desetljeće da bi se prve natruhe utjecaja ovog vanvremenskog albuma počele nazirati na širokom glazbenom polju. Pored vidljivih referenci u stvaralaštvu već navedenih autora, javljaju se i ‘albumi posvete’ (tribute to) i to u mnogo većem broju nego za neka druga ostvarenja velikih imena. Po mišljenju potpisnika ovih redova, po tom se pitanju s Nebraskom mogu mjeriti tek Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band Beatlesa te The Dark Side of the Moon sastava Pink Floyd.

Jedno od boljih ostvarenja takve vrste jest album znakovito nazvan Badlands, s podnazivom Tribute to Springsteen’s ‘Nebraska’, izdan na Sub Pop etiketi godine 2000. Projekt je skupio neka poznata i manje poznata imena; primjerice Jay Farrarov sastav Son Volt, kantautorice Ani DiFranco i Dar Williams, Bena Harpera, Los Lobos, Crooked Fingers i druge.

Kako biste dostojno doživjeli čitavu tu priču o utjecajima i posvetama, u ovom je trećem dijelu bloka o albumu Nebraska priložen upravo taj tribute to projekt, no uz neke uredničke izmjene – naslovna je kompozicija, izvorno u verziji Chrissie Hynde i Adama Seymoura zamijenjena koncertnom verzijom Steve Earlea s početka milenija, a umjesto State Troopera u izvedbi Deane Carter možete preslušati istu skladbu s koncertnog albuma 200 More Miles – Live Performances 1985. – 1994. Cowboy Junkiesa iz 1995. Također, isključene su i neke bonus pjesme; ne zbog upitne kvalitete obrada, već jednostavne činjenice da se ne uklapaju, odnosno narušavaju koncept kakav je zamislio Springsteen.

The jury brought in a guilty verdict and the judge he sentenced me to death
Midnight in a prison storeroom with leather straps across my chest

Sheriff when the man pulls that switch sir and snaps my poor neck back
You make sure my pretty baby is sittin right there on my lap

Kako je kazano, nije to nipošto jedini tribute to projekt glede Nebraske, no manjak vremena i resursa nalaže izbor tek jednog od njih, a izbor je, eto, pao na ovaj Sub Pop-ov album.

U konačnici, ova posvetna lista izgleda ovako:

01 Steve Earle – Nebraska (live)
02 Hank Williams III – Atlantic City
03 Crooked Fingers – Mansion on the Hill
04 Los Lobos – Johnny 99
05 Dar Williams – Highway Patrolman
06 Cowboy Junkies – State Trooper
07 Ani Difranco – Used Cars
08 Son Volt – Open All Night
09 Ben Harper – My Father’s House
10 Aimee Mann & Michael Penn – Reason to Believe

 Bilo bi ipak nepravedno barem ne spomenuti još jedan odličan album iste vrste, Long Distance Salvation: A Tribute To Bruce Springsteen’s Nebraska kojemu su svoj doprinos dali nešto manje poznati izvođači poput Joe Puga, Juniper Tar, Joe Fletchera, Davida Waxa i drugih. Potrudite se, album je jako dobar i vrijedan traženja i slušanja!

 

d)     Bruce Springsteen – Nebraska Live

Vjerojatno ste uočili da ste večeras uskraćeni za studijsku (točnije, sobnu) verziju, dakle onu jedinu pravu i na koncu kultnu verziju albuma Nebraska. Ništa zato, dobijate nešto bitno raritetnije – poluslužbeni live album skrojen od Bruceovih izvedbi dotičnih kompozicija snimljenih na koncertima održavanim između 1982. i 1985. Bonusi koji se ne tiču izvornog koncepta su, kao i u slučaju tribute to Badlansa, izbačeni!

Charles Starkweather je s pet godina mlađom djevojkom prokrstario od Lincolna u Nebraski do sjevernog Wyominga, posijavši krvavi trag od deset leševa. Njegova je ‘avantura’ nadahnula Springsteena za pjesmu ‘Nebraska’

Za kraj, par riječi o pojedinim skladbama. Iako je uvriježeno mišljenje kako naslovna pjesma referira na film Badlands Terrence Malicka u kojemu su briljirali Martin Sheen i Sissy Spacek, istina je drukčija – Bruce je temu koncipirao po stvarnom događaju iz 1958., odnosno po zlodjelima koja su počinili devetnaestogodišnji Charles Starkweather i njegova pet godina mlađa djevojka Caril Ann Fugate nakon što su u drive in kinu, tako legenda kaže, pogledali film Rebel Without a Cause u kojem glavnu ulogu nosi mitski James Dean. Ukoliko se Malick ugledao na isti izvor – njegov problem. Kad smo već kod filmova, spomenimo i to da je Sean Penn 1991. režirao  film The Indian Runner koji govori o sukobu dobrog i zlog brata, policajca i odmetnika, zaljubljenih u istu ženu. Referenca na pjesmu Highway Patrolman je i više nego očita, pogotovo kad se u obzir uzmu imena glavnih likova, Joe i Frank Roberts!

Postoje i indicije (u stvari, ako se o nečemu naširoko govori, definitivno više nije riječ samo o indicijama) da je Bruce skladbu State Trooper napisao koristeći ritmički i melodijski obrazac iz pjesme Frankie Teardrop njujorškog synth pop (u vrijeme nastanka pjesme pojam synth pop još nije ni postojao, haha!) dua Suicide.

Da, o tome bi se dalo još dugo dugo dugo razglabati… No, najbitnije je da pred  svojim očima i ušima imate priloženu razvojnu liniju jednog od najboljih i najveličanstvenijih albuma svih vremena, Springsteenove Nebraske!

A klasičnu ste verziju u sklopu emisije eXit doživjeli već pristojan broj puta, i bit će još toga!!!

They declared me unfit to live said into that great void my soul’d
Be hurled
They wanted to know why I did what I did
Well sir I guess there’s just a meanness in this world

/Bruce Springsteen, ‘Nebraska’/