Gaslight Anthem – Handwritten (2012) / Boys Next Door & The Birthday Party
U večerašnjoj emisiji – presjek najnovijeg albuma Gaslight Anthemsa, samozvanih rock spasitelja iz New Jerseyja, te osvrt na koncertnu aktivnost sastava The Birthday Party i Boys Next Door!
Gaslight Anthem je relativno mlađi sastav iz New Jerseyja (djeluju od 2005.) kojega štovateljima iskonskog rock zvuka (ma što to već bilo) ne treba posebno predstavljati. Iako Briana Fallona i društvo uglavnom trpaju u ladicu punk rocka, što opet i ima smisla; njihova je glazba poprilično jako obojena regionalnim zvukovljem.
Spomene li se New Jersey, većini će na pamet pasti Bruce Springsteen. Bez pretjeranog filozofiranja, on je ta ‘regionalna spona’, i njegov je utjecaj i više nego očit na svim dosad objavljenim albumima Gaslight Anthema. Iako članovi sastava kao utjecaje navode i The Clash, Ramonese te razne punk sastave okupljene oko nekadašnjeg njujorškog kultnog kluba CBGB, Bruce je definitivno najprisutniji u zvuku Gaslight Anthema. Ne vjerujte? Poslušajte!
Gaslight Anthem u prirodnom ambijentu New Jerseyja
No, ne ostaje sve na utjecajima. Gaslight Anthem su često nastupali kao predgrupa Springsteenu, a česti su i zajednički nastupi, barem tijekom izvođenja pojedinih pjesama – Fallon se pridružio Springsteenu na nekoliko skladbi tijekom njegova londosnkog koncerta iz 2009., svega dan nakon što je Bruce svojom pojavom na pozornici podržao Gaslight Anthem na Glastonbury Festivalu. To su tek dva primjera iz čestih scenskih kolaboracija koje, istina, same po sebi ne trebaju ništa značiti, no Springsteen je (kao i The Clash) itekako prisutan u zvuku Gaslight Anthema. Nedavno objavljeni album Handwritten je možda najbolji dokaz za to!
b)Boys Next Door/The Birthday Party
Danas, kada je Nick Cave postao vlastita karikatura koja manjak ideja nadoknađuje besmislenim forsiranjem davno ugaslih Bad Seedsa (gdje su Mick i Blixa, i smije li se taj sastav bez njihova prisustva nazivati Bad Seedsima?) te jednako besmislenim, pa čak i iritantnijim side-projektom Grinderman, više je nego lijepo prisjetiti se njegovih obećavajućih pionirskih dana, kada je uz svesrdnu pomoć Micka Harveyja i danas nažalost pokojnog Rowlanda S. Howarda predvodio art punk sastav The Birthday Party.
Ključna trojka The Birthday Partyja: Rowland S. Howard, Mick Harvey i Nick Cave.
Riječ je o grupi razvijenoj iz srodnog projekta Boys Next Door, koji je u početku uglavnom obrađivao skladbe Stoogesa, Davida Bowiea i Lou Reeda. No, nije dugo trebalo da do izražaja dođu Howardovi, Harveyjevi i Caveovi kreativni geniji – skladbe poput Shivers ili Dive Position govore same za sebe. Promjenom imena u The Birthday Party zvuk sastava dobija na težini i eksperimentalnosti, što se očituje na prvom albumu pod tim nazivom, Prayers on Fire iz 1981., te posebno na njegovu sljedniku Junkyard, izdanom iduće godine. U to je vrijeme sastav već relociran u London, tadašnje središte post punk strujanja koje im je u svakom slučaju moglo pružiti znatno više od izvojenih australskih zabiti.
Nažalost, uskoro dolazi do podizanja tenzija između određenih članova, te raslojavanja sastava. Rowland S. Howard i Mick Harvey će kroz koju godinu pridružiti još jednom emigrantu iz Australije, Simonu Bonneyju – biti će to ona čuvena, prva europska postava sastava Crime and the City Solution, dok će Cave uz podršku gitarista Blixe Bargelda (Einstürzende Neubauten), Barry Adamsona (ex Magazine), Huga Racea te neizostavnog Micka Harveyja pokrenuti The Bad Seedse koji su početkom osamdesetih uistinu briljirali!
U sjećanje na to vrijeme slijede dva koncertna zapisa: The Birthday Party, snimka nastupa održanog 17. 09. 1982. u Ateni, te još radikalniji povratak u prošlost u vidu melburnskog koncerta Boys Next Door, pred Božić 1978.
Izdanje emisije eXit koje zaključuje 2014. godinu donosi presjek šest ključnih albuma po izboru urednika, i to na način da će pojedini uradak biti predstavljen s nekoliko ključnih skladbi, a svakom bloku prethodi i osobno očitovanje autora/izvođača o dotičnom djelu. Odbrojavanje kreće od dvadesetog mjesta, a zbog neizbježnog manjka programskog prostora (u 23.15 reprizom Soda Fountaina kreće noćni program), detaljnije će biti predstavljeno već spomenutih šest prvoplasiranih albuma!
Početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, dok globalni tokovi nameću različite vizure uskrsnuća taman pokopanog punka; The Dream Syndicate biraju specifičan pristup i svoj postpunkerski, garažni zvuk boje nijansama progresivnog folka kasnih šezdesetih, primarno naslijeđem The Byrdsa, Grama Parsonsa i Buffalo Springfielda. Ovaj će specifični amalgam uskoro postati poznat pod nazivom ‘Paisley Underground’, predstavljati će revoluciju na lokalnoj kalifornijskoj sceni, a utjecaj mu je itekako vidljiv u suvremenoj američkoj glazbi.
Očito ste imali pogrešnu predodžbu o pojmu avangardne glazbe čime plaćate danak vlastitoj umišljenosti i uvjerenosti u svoju nepogrešivost. Nije kasno da se to promijeni!
