Gaslight Anthem – Handwritten (2012) / Boys Next Door & The Birthday Party
U večerašnjoj emisiji – presjek najnovijeg albuma Gaslight Anthemsa, samozvanih rock spasitelja iz New Jerseyja, te osvrt na koncertnu aktivnost sastava The Birthday Party i Boys Next Door!
Gaslight Anthem je relativno mlađi sastav iz New Jerseyja (djeluju od 2005.) kojega štovateljima iskonskog rock zvuka (ma što to već bilo) ne treba posebno predstavljati. Iako Briana Fallona i društvo uglavnom trpaju u ladicu punk rocka, što opet i ima smisla; njihova je glazba poprilično jako obojena regionalnim zvukovljem.
Spomene li se New Jersey, većini će na pamet pasti Bruce Springsteen. Bez pretjeranog filozofiranja, on je ta ‘regionalna spona’, i njegov je utjecaj i više nego očit na svim dosad objavljenim albumima Gaslight Anthema. Iako članovi sastava kao utjecaje navode i The Clash, Ramonese te razne punk sastave okupljene oko nekadašnjeg njujorškog kultnog kluba CBGB, Bruce je definitivno najprisutniji u zvuku Gaslight Anthema. Ne vjerujte? Poslušajte!
Gaslight Anthem u prirodnom ambijentu New Jerseyja
No, ne ostaje sve na utjecajima. Gaslight Anthem su često nastupali kao predgrupa Springsteenu, a česti su i zajednički nastupi, barem tijekom izvođenja pojedinih pjesama – Fallon se pridružio Springsteenu na nekoliko skladbi tijekom njegova londosnkog koncerta iz 2009., svega dan nakon što je Bruce svojom pojavom na pozornici podržao Gaslight Anthem na Glastonbury Festivalu. To su tek dva primjera iz čestih scenskih kolaboracija koje, istina, same po sebi ne trebaju ništa značiti, no Springsteen je (kao i The Clash) itekako prisutan u zvuku Gaslight Anthema. Nedavno objavljeni album Handwritten je možda najbolji dokaz za to!
b)Boys Next Door/The Birthday Party
Danas, kada je Nick Cave postao vlastita karikatura koja manjak ideja nadoknađuje besmislenim forsiranjem davno ugaslih Bad Seedsa (gdje su Mick i Blixa, i smije li se taj sastav bez njihova prisustva nazivati Bad Seedsima?) te jednako besmislenim, pa čak i iritantnijim side-projektom Grinderman, više je nego lijepo prisjetiti se njegovih obećavajućih pionirskih dana, kada je uz svesrdnu pomoć Micka Harveyja i danas nažalost pokojnog Rowlanda S. Howarda predvodio art punk sastav The Birthday Party.
Ključna trojka The Birthday Partyja: Rowland S. Howard, Mick Harvey i Nick Cave.
Riječ je o grupi razvijenoj iz srodnog projekta Boys Next Door, koji je u početku uglavnom obrađivao skladbe Stoogesa, Davida Bowiea i Lou Reeda. No, nije dugo trebalo da do izražaja dođu Howardovi, Harveyjevi i Caveovi kreativni geniji – skladbe poput Shivers ili Dive Position govore same za sebe. Promjenom imena u The Birthday Party zvuk sastava dobija na težini i eksperimentalnosti, što se očituje na prvom albumu pod tim nazivom, Prayers on Fire iz 1981., te posebno na njegovu sljedniku Junkyard, izdanom iduće godine. U to je vrijeme sastav već relociran u London, tadašnje središte post punk strujanja koje im je u svakom slučaju moglo pružiti znatno više od izvojenih australskih zabiti.
Nažalost, uskoro dolazi do podizanja tenzija između određenih članova, te raslojavanja sastava. Rowland S. Howard i Mick Harvey će kroz koju godinu pridružiti još jednom emigrantu iz Australije, Simonu Bonneyju – biti će to ona čuvena, prva europska postava sastava Crime and the City Solution, dok će Cave uz podršku gitarista Blixe Bargelda (Einstürzende Neubauten), Barry Adamsona (ex Magazine), Huga Racea te neizostavnog Micka Harveyja pokrenuti The Bad Seedse koji su početkom osamdesetih uistinu briljirali!
U sjećanje na to vrijeme slijede dva koncertna zapisa: The Birthday Party, snimka nastupa održanog 17. 09. 1982. u Ateni, te još radikalniji povratak u prošlost u vidu melburnskog koncerta Boys Next Door, pred Božić 1978.
Koordinirani spektakl ‘Live Aid’, održan prije nešto više od trideset godina, 13. srpnja 1985. preklapajučim i satelitskom televizijom prenošenim koncertnim nastupima u Londonu i Philadelphiji nije samo razbuktao humanitarni zanos među vodećim glazbenim imenima, već je u praksi implementirao neke nove tehnologije koje se danas uzimaju zdravo za gotovo, a također je ‘filtrirao’ scenu ukazavši na sumrak dotadašnjih idola, kreativce u naponu snage te na nova, nadolazeća imena. U ovotjednom izdanju emisije eXit, u trajanju od cca 280 minuta preslušajte sažetak tih danas antologisjkih 16 sati koji su, barem na deklarativnoj razini promijenili svijet.
The Long Ryders kao jedni od predvodnika paisley underground trenda, te Uncle Tupelo koji su prešli križni put od garažnog punka do nepatvorenih čistina onoga što je nazvano No Depression su zasigurno dva najbitnija sastava kasnih osamdesetih, odnosno anih devedesetih, kojima danas dugujemo ekspanziju čitavog trenda alternativnog countryja!
Među brojnim zaboravljenim draguljima američke nezavisne scene postoji jedno ime koje bolno strši, svjesno svojeg neprihvaćanja i degradacije. Srećom, istina je blaža prema sastavu Thin White Rope, kolektivu koji se nije mogao lako klasificirati mada je zemljopisno, tematski, pa dijelom i glazbeno vezan uz tzv. Paisley Underground. ‘Pustinjski rock’ je produkt napora koje su Guy Kyser i društvo ulagali u skladanje vanvremenskih pjesama, a danas su im za to zahvalni brojni, u rasponu od Uncle Tupela, Mogwaija, My Bloody Valentine, Calexica, pa sve do nepojmljivih imena poput Kyussa ili QOTSA! Uživajte u ovoj bistroj i pustinjski zvjezdanoj ‘Thin White Rope’ večeri!
