KLFM

LEVELLERS / Levelling the Land (1991.)

Još od prvog predstavljanja javnosti u ljeto 1988., The Levellers (odnosno, samo Levellers) oko sebe šire vrlo neobičnu, čudnovatu auru. Deklarativno su nastali kao jedan od glazbenih manifesta ‘squat’ scene grada Brightona, smještenog na obalnim okrajjcima Istočnog Sussexa, no već se odpočetka njihov zvuk bitno razlikuje od (imajući spomenute ‘korijene’ u vidu) očekivanog.

U to je vrijeme fenomen poznat kao folk punk već prokrčio svoje puteve na obje strane Oceana, mada ostajući zaštitnim znakom tek pojedinih, iako već tada etabliranih glazbenih imena – ovdje mislimo konkretno na američki sastav Violent Femmes te britanske Poguese. Upravo će vlastita inačica implementacije folk sazvučja u energičnu punk matricu postati zaštitnim znakom Levellersa. Za razliku od donekle im srodnih Poguesa, s kojima ih je kritika u početku često i uspoređivala, ovaj brightonski sastav predvođen skladateljem, tekstopiscem, pjevačem i gitaristom Markom Chadwickom te basistom Jeremyjem Cunninghamom poseže za tradicionalnim engleskim predloškom. Ta će se njihova karakteristična sinteza solidno predstaviti već na prvom dugosvirajućem uratku A Weapon Called The Word iz 1990., no u punom će svjetlu zasjati na drugom albumu, kultnom Levelling The Land objavljenom u ranu jesen 1991.

Ipak, prije no što se detaljnije osvrnemo na to izvrsno djelo, neophodno je spomenuti nekoliko detalja koji će nam pomoći pojmiti ključne elemente njihova svjetonazora. Levellers su nedvojbeno sastav lijeve političke orjentacije, što je vidljivo već iz njihova naziva koji je svojevrsni homage. Tijekom Engleskog građanskog rata (1642. – 1651.), pojam ‘levellersa’, (odnosno ‘poravnjivača’ u slobodnom prijevodu) se odnosio na paravojne skupine sastavljene uglavnom od seljaštva i siromašnijih slojeva građanstva; jedinice koje su dakle nominalno podržavale snage odane Parlamentu, odnosno budućem protektoru Oliveru Cromwellu u borbi protiv rojalista, no njihovi su, za 17. stoljeće itekako radikalni zahtjevi zadavali glavobolje čak i njemu, pored ostalog i zbog zalaganja za vjersku toleranciju, odnosno ravnopravnost protestanata i katolika! Možemo ih čak nazvati prvim ‘socijalistima’ u povijesti suvremene Europe, pošto su u cilju pravedne raspodjele dobara – u prvom redu zemlje često rušili međe i zidove između seljačkih krpica tla i velikaških posjeda. Naravno, takva agrarna reforma nije odgovarala niti jednoj od vodećih sukobljenih strana, pa su levellersi na koncu izvukli deblji kraj: ostavljene su im mogućnosti priključivanja Cromwellovoj Novoustrojenoj vojsci (New Model Army), ili pak smrt. U svakom slučaju, izbor imena tri stoljeća kasnije utemeljenog glazbenog sastava nimalo ne čudi, a upravo će sličan, mada u suvremene političke tokove ukomponiran stav izrazito obojiti teksturu albuma Levelling The Land.

Imamo, dakle, socijalni aktivizam lijevog predznaka s jedne strane (a u Britaniji ranih devedesetih takav svjetonazor nije bio rjedak među osvještenim glazbenicima – sjetite se uostalom Roberta Wyatta, Billyja Bragga, Roy Harpera ili Rogera Watersa), te vrsno uklopljen amalgam engleskog folka i punka s druge. Upravo preslušavanjem Levelling The Land možete steći uvid kako obje komponente, transformirane u poetsku, odosno glazbenu inačicu savršeno kohabitiraju gradeći jednu uspješnu cjelinu.

Album otvara skladba znakovitog naziva One Way, a njezina će se energičnost preslikati i na brojeve koji slijede – The Game, Liberty Song, Sell Out ili Riverflow. U svim tim pjesmama do izričaja dolazi vješto izbalansirani omjer električnog i akustičnog, a violinist Jonathan Sevnik, čiji instrument često preuzima bridgeove i pasaže koji bi u nekom klasičnom rocku sklonijem kolektivu pripadali solo gitari, svojim majstorskim pristupom finalizira i zaokružuje kompozicije.

No, ne treba smetnuti s uma ni one donekle ‘mirnije’ pjesme, koje unatoč činjenici da djeluju kao intermezza, odnosno prijelazi među agresivnijim blokovima zadržavaju itekako bitnu ulogu u konceptu čitavog albuma. Takve su, primjerice The Boatman (sa svojih zamalo šest minuta trajanja definitivno najdulja skladba), ili pak Another Man’s Cause.

Priču zaključuje Battle of the Beanfield, pjesma koja priziva i kritizira nemile događaje iz tada još svježe, a za Englesku ionako burne 1985. (iste je godine sjeverni London praktički gorio nakon nereda u socijalnom stambenom naselju Broadwater Farm u Harringayju). Riječ je o ničim izazvanoj policijskoj intervenciji koja se obrušila na ‘mirovni konvoj’, odnosno na lutajuću skupinu sastavljenu od bivših hipija i novopečenih New Agera, utaborenu u blizini megalita Stonehedgea. Zamalo 1300 pripadnika snaga reda interveniralo je nad šestotinjak prisutnih, a većina ih je bezrazložno uhićena te privedena. Pretočiti ta zbivanja u pjesmu nije bio neočekivan potez, a čitavom je tom socijalno angažiranom albumu ubizgao dodatnu notu težine.

As the sun rose on the beanfield
They came like wolf on the fold
And no, they didn’t give a warning
They took their bloody toll

I seen a pregnant woman
Lying in blood of her own
I seen her children crying
As the police tore apart their home

And no they didn’t need a reason
It’s what your votes condone
It seems they were committing treason
By trying to live on the road

Iako je Levelling The Land možda tek jedna epizoda, jedan rani djelić u bogatom mozaiku opusa Levellersa, sastav će teško (uz izuzetak, možda, albuma Zeitgeist iz 1995.) ponoviti jedan takav uradak s nadziranom dozom angsta, uradak kojega krase predivne, često himničke melodije, osviješteni tekstovi, te na koncu monumentalni ukupni dojam!

Levellers: Levelling the Land (China Records, 1991.)

01 One Way   04:08
02 The Game   03:28
03 15 Years   03:11
04 The Boatman   05:56
05 Liberty Song   04:29
06 Far From Home   03:22
07 Sell Out   04:17
08 Another Man’s Cause   04:35
09 The Road   04:00
10 Riverflow   03:02
11 Battle of the Beanfield   03:41

Vjeran Stojanac