
LOU REED / Transformer (1972)-R
Nezaboravne vatre iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Nakon dva fina albuma o vlastitom trošku (Madwaltz), Manchesterovo tajno oružje Homelife je konačno uočeno. Agit-funksters iz velikog dima, Ninja Tune, dali su im platformu koju zaslužuju.
I te davne 2002., zauzvrat Homelife isporučuje najbolje.
Basist Paddy Steer je vodeća snaga ovog multinacionalnog benda s članovima iz Kanade, Kine i da, Cheetham Hill-a i donose nam stvaran zvuk Manchestera 21. stoljeća.
Ritmovi su suludi, motorički, šamanski. Disfunkcionalna glazba u svom punom i pravom svjetlu a opet tako dopadljiva i drugačija od bilo čeg prije i poslije njih.
Razlozi za tako prepoznatljiv zvuk uvelike je posljedica dviju stvari: 808 State pionir Grahama Massey sa svojim predivnim woodwindsima, Semay Wuove violončela i violine Rosie Lawler s tim tračcima nekog ludog Wong Kar Wai soundtracka opijenog vinom i suncem.

Kineska operna pjevačica Seaming To, priziva samo jednu veliku Yma Sumac, prateći, krhki, ali strašno upečatljiv vokal Faron Brooksa zvuči kao da je snimljen telefonom iz Kanade, a sve skupa ostaje kao jedna sekvenca u glazbenom vremenu gdje mi svi, koji nikad nismo vidjeli taj bend live, možemo samo plakati.
Pokušavajte zamisliti 15 članova benda i egzotične instrumentacije na maloj pozornicu. Jer ovaj bend nikad velike pozornice vidio nije. A to ostaje kao još jedna velika povijesna greška koju ćemo pokušati ispraviti bar na ovaj način.
Slušamo skupa Homelife ovaj četvrtak od 15:00 kao još jedne “Nezaboravne vatre” odnosno album koji je promijenio, u ovom slučaju, moj život. I vjerojatno još po kojeg Klingonca skrivenog u svom zemaljskom stanu.
Trake:
1 Flying Wonders
2 Buffalos
3 Try Again
4 Seedpod
5 Fair-Weather View
6 Steps-Tone
7 Fruit Machine
8 D.Ex.1
9 Mai Beshe Peeinal
10 Dosta
11 Too Fast
12 Wonderly
autor: el5egundo, 15/06/2017
Arhiva

Nezaboravne vatre iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
‘Brilliant Trees’ iz 1984. prvi je samostalni album davida Sylviana, a pobrao je oduševljene reakcije kako fandoma tako i kritike. Prožet je funky zvukom i stiliziranim jazz ritmovima, no istovremeno fluidan i atmosferičan, ponajviše zahvaljujući neponovljivom izboru suradnika kao što su Danny Thompson, Jon Hassell, Ryuichi Sakamoto, Steve Nye, Holger Czukay te Davidovi suradnici iz bivšeg sastava Japan, Steve Jansen i Richard Barbieri. Sylvian je stvorio istinsko remek djelo, album koji dokazuje kako eksperiment, minimalistički pristup i perfekcija pop pjesme itekako mogu ići ruku pod ruku.
‘Your Funeral… My Trial’ je bio prekretnica u stvaralaštvu Nicka Cavea, album koji je proširio njegove glazbene i poetske horizonte te trasirao put za nadolazeća ostvarenja.

Nakon velike dvojbe kojim albumom predstaviti Lemonheadse u nezaboravnim vatrama, izbor je pao na ovo remek djelo. A mogao je to biti i bio koji drugi. Naročito Atlantic years package. Jer više vrijedi zadnja četvrtina dvanaeste pjesme Limunoglavih sa bilo koje ploče nego svi fuckin’ Pearl Jamovi svijeta. Ma koliko mi šutjeli o tome.
playlist