‘Brilliant Trees’ iz 1984. prvi je samostalni album davida Sylviana, a pobrao je oduševljene reakcije kako fandoma tako i kritike. Prožet je funky zvukom i stiliziranim jazz ritmovima, no istovremeno fluidan i atmosferičan, ponajviše zahvaljujući neponovljivom izboru suradnika kao što su Danny Thompson, Jon Hassell, Ryuichi Sakamoto, Steve Nye, Holger Czukay te Davidovi suradnici iz bivšeg sastava Japan, Steve Jansen i Richard Barbieri. Sylvian je stvorio istinsko remek djelo, album koji dokazuje kako eksperiment, minimalistički pristup i perfekcija pop pjesme itekako mogu ići ruku pod ruku.
Nakon što je koncem 1982. raspušten art rock projekt Japan, ključni čovjek sastava, David Sylvian, nastavlja s uspješnom samostalnom karijerom protkanom kolaboracijama sa srodnim glazbenicima poput Roberta Frippa, Ryuichi Sakamota, Holgera Czukayja i drugima. Ponekad se čak javlja dvojba o tome koliko je Japan u kreativnom smislu bio sastavljen od pet ravnopravnih individua a koliko samo Sylvianov prateći bend, no takva razmatranja bitno ne mijenjaju vrijednosti koje je postavio jedan od najvećih art rock projekata ikad (mada dvojbe postoje).
Jer, kako je sam Sylvian u više navrata ustvrdio, dotadašnji rad s Japanom bio je neiskren, forsiran, i tek je pišući pjesme za oproštajni album shvatio na koji se način želi istinski izraziti. Bio je itekako u pravu – primjerice, ambijentalni i minimalistički duhovi Ghostsa u narednim će desetljećima biti svojevrsni pokretački fluid koji će lebdjeti nad cjelokupnim Davidovim opusom!
Prvi samostalni Sylvianov album Brilliant Trees izlazi 1984. i odmah nailazi na oduševljene reakcije kako fandoma tako i kritike. Prožet je funky zvukom i stiliziranim jazz ritmovima, no istovremeno atmosferičan, ponajviše zahvaljujući neponovljivom izboru suradnika kao što su Danny Thompson, Jon Hassell (koji je ujedno i koautor dvije kompozicije), Ryuichi Sakamoto, Steve Nye, Holger Czukay te Sylvianovi suradnici iz bivšeg Japana, Steve Jansen i Richard Barbieri.Sylvian je ovim uratkom ne samo ostao dosljedan odluci koja je kumovala razilaženju Japana, već je istovremeno stvorio istinsko remek djelo, album koji dokazuje kako minimalistički pristup i perfekcija pop pjesme itekako mogu ići ruku pod ruku.
Iako skladbe naizgled variraju – uvodna Pulling Punches ima tipičnu funky pop strukturu, Red Guitar sa svojim jazziranim pasažima zvuči kao labuđa pjesma Japana, dok je Weathered Wall rasplinuta minimalistička simfonija nošena fluidnim ritmom – čitav je album nedjeljiva cjelina, jedno od onih ostvarenja koje volite sve više svakim novim preslušavanjem, uočavajući uvijek nove detalje, te posebice nekakvu naizgled nevidljivu zajedničku poveznicu među pjesmama.
Ovu će dokazano uspješnu formulu Sylvian primjenjivati u brojnim narednim ostvarenjima (Gone to Earth, Secrets of the Beehive, Dead Bees on the Cake, Blemish i dr.), a neki će od tih albuma svojom formom, sadržajem i izvedbom čak i nadmašiti savršenost u jednsotavnosti koja prožima Brilliant Trees, no taj će album i dalje ostati kamen međaš, egzemplar briljantnog početka jedne uspjele glazbene karijere!
David Sylvian:Brilliant Trees (Virgin Records, 1984.)
01 Pulling Punches 5:02 02 The Ink in the Well 4:29 03 Nostalgia 5:40 04 Red Guitar 5:05 05 Weathered Wall 5:42 06 Backwaters 4:50 07 Brilliant Trees 8:34
U određenom je smislu ‘Meddle’ prvi pravi album sastava Pink Floyd, pošto je uspješno sanirao greške prethodnika koji su pokazivali pretjeranu kreativnu disperziju među članstvom kao i nemogućnost bijega od sveprisutnog duha Syda Barretta. Ovaj je uradak svojim ležernim pristupom označio prekretnicu u karijeri benda, cementiravši ujedno trasu za nadolazeća remek djela koja će se uhvatiti u koštac sa mnogo težim problemima suvremenog društva i pojednica koji tavori među njima!
