
Vrijeme mačeva i s(k)andala
“Koliko često razmišljate o Rimskom carstvu?”
“… a što ako ne postoji rezultat koji bi zadovoljio zahtjeve pravde?”
Mnogi dijele mišljenje da ljude koji počine nezakonita djela treba kazniti čak i ako njihovo kažnjavanje ne bi proizvelo nikakvu korist. Takav je retributivizam intuitivno privlačan, zaključkom da bi pojedinci trebali biti kažnjeni jer to zaslužuju, proporcionalno težini njihova nedjela.
Pitanje može li se, i kako, takva zakonska kazna moralno opravdati, dugo je bila središnja briga pravne i političke filozofije. Što bi moglo opravdati državu u korištenju sile za kažnjavanje svojih građana? U svemu tome kao veliki problem se nazire fenomen smrtne kazne; prakse namjernog pogubljenja osoba zbog njihovih postupaka. Kritičari prakse tvrde da davanje takve ovlasti državi može dovesti do zlouporaba i sustavnih nepravdi, osobito prema marginaliziranim i zapostavljenim skupinama. Iz ove perspektive, smrtna kazna pogoršava društvene nepravde i potkopava etičke temelje pravednog i nepristranog pravosudnog sustava.
Do XIX. stoljeća filozofsko istraživanje smrtne kazne dovelo je u pitanje moralnost smaknuća, ali i autoritet države da kažnjava smrću. Sve je očitija postala sumnja u korisnost smrtne kazne kao superiornog sredstva odvraćanja od počinjenja teških kaznenih djela.
Filozofske obrane smrtne kazne, između ostalog, one Immanuela Kanta, suprotstavile su se reformatorima koji su, poput Cesarea Beccarie, zagovarali ukidanje smrtne kazne. Od njihovog vremena metode pogubljenja su u svakom slučaju postale manje brutalne, te je broj izvršenih kazni znatno smanjen u usporedbi s praksom ranijih stoljeća. Jedan od razloga značajnog povećanja broja država koje su ukinule smrtnu kaznu u XX. stoljeću bio je taj što je pokret za ukidanje bio uspješan u naumu da smrtnu kaznu učini međunarodnim pitanjem ljudskih prava, dok se prije to smatralo isključivo pitanjem unutarnje politike svake pojedine zemlje. Za mnoge od njih, prihvaćanje alternativa kao što je maksimalna kazna doživotnog zatvora rezultat je usklađivanja s globalnim standardima ljudskih prava, što za posljedicu, barem na papiru, ima suosjećajniji i pravedniji pravosudni sustav.
autor: Ivan Šarić, 21/07/2024
Arhiva
“Predodžbe o svijetu koje su ‘ideje’ stvorile vrlo su često poput skretničara odredile kolosijeke kojima će dinamika masovnog interesa dalje pokretati djelovanje.”
playlist