Werefox (ili po naški lisicodlak) je relativno novo ime na slovenskoj glazbenoj sceni – utemeljeni su prije nešto više od godine dana, koncem 2011. Iza tog pomalo horror imena se kriju četiri osobe već poznate javnosti po svojem djelovanju u sastavima Psycho-Path i Sphericube, mada ćete u njihovoj glazbi prepoznati jedan drukčiji izražaj koji tek donekle ima veze sa spomenutim imenima. Projekt Werefox sačinjavaju pjevačica Melanija Fabčič – Melee, gitarist Sašo Benko (oboje bivši članovi Psycho-Patha), te bubnjar David Halb i basist Manuel Hahn, dvojac koji stiže iz Sphericubea.
Iako na prvi pogled/slušanje Werefox ne nude mogućnost striktne definicije, njihov bi se stil mogao opisati kao melodični post punk, sa prilično naglašenom gitarom distorziranog zvuka te čvrstom, kotrljajućom ritam sekcijom, a ukupnoj slici završni sloj daje Melee sa svojim enigmatičnim tekstovima otpjevanim na energičan i dojmljiv način. Potpisnik ovih redaka je tijekom preslušavanja materijala dokučio kako gotovo svaka skladba nudi drukčije asocijacije, bilo da je riječ o recentnim uradcima Siouxsie and the Banshees, Nirvani iz ‘Nevermind’ faze ili pak Lydonovom P.I.L.-u, ali takve poredbe uzmite sa dozom rezerve – ipak je riječ o individualnom dojmu!
Prvi je službeni album sastava objavljen prije nešto više od tri tjedna, sredinom siječnja , pod imenom I am Memory, i donosi jedanaest relativno dužih pjesama – prosječno trajanje kompozicije je oko pet minuta, dok se finalna Urgency proteže na skoro čitavih devet. Pojedini naslovi odmah upadaju u oči, primjerice uvodna The Redneck Genius Story, potencijalni hit The Boy in Me, the Girl in You (na kojoj gostuje Scott McCloud iz Girls against Boys), kao i himnička March of the Finest, za koju je u promotivne svrhe snimljen i video spot. Ostatak materijala je ujednačene kakvoče, ali i, kako već rekoh, stilski raznolik, mada su Werefoxovci pokazali vlastito umijeće smjestivši čitavu plejadu kako utjecaja, tako i vlastitith aspiracija pod jedan njima karakterističan kišobran. Jednostavnije rečeno; kreirate li već na početku svoj prepoznatljivi zvuk, veće su šanse da će vas kritika, i što je još bitnije, publika prihvatiti sa ozbiljnošću i poštovanjem. Unatoč činjenici da je album svježe izdan u obliku CD-a, sastav je na svojim stranicama ostavio mogućnost besplatnog downloada, ili pak doniranja sredstava po volji slušatelja, što prilično podsjeća na način distribucije Radioheadovog albuma In Rainbows (2007.).
Sad, kada je I am Memory lansiran u beskrajna polja internetske dostupnosti preostaje samo jedno: pratiti reakcije slušatelja, te iznad svega nastaviti sa koncertnom aktivnošću koja ovom bendu ionako nikad nije predstavljala problem. Uostalom, pozornica je mjesto na kojemu skladbe ponuđene na prvijencu zaživljuju u novom ruhu, uz primjetniji individualni izraz, mada lišene pomalo ambiciozne, ali zato uistinu dobro odrađene produkcije, a nije zgorega spomenuti da je u nastajanje albuma svoje prste upleo i Janez Križaj, koji je uz Iztoka Turka zasigurno najlucidniji slovenski glazbeni producent.
Bilo kako bilo, 2013. je jako dobro počela za slovensku alternativnu glazbenu scenu – nestrpljivo očekujemo službeni izlazak Dark Side of Europe Dejana Kneza odnosno 300.000 VK, ali i I am Memory je zasigurno jedan od favorita kojeg će biti nemoguće zanemariti kada se koncem godine budu sklapale liste najboljih slovenskih albuma.
Četvorka je zasad dakle skoncentrirana na predstojeće koncertne nastupe, a ne odbacuju niti mogućnost skorog izdavanja još jednog dugosvirajućeg projekta, koji bi trebao pokazati nisu li pozitivne kritike možda pomalo preuranjene. Što se mene tiče, sve sumnje treba odbaciti, a vrijeme će, kao i obično, reći posljednju riječ.
Album I am Memory možete po cijeni od 10 € naručiti preko službenog sajta Werefoxa, http://werefoxband.bandcamp.com/ , a ukoliko vas muče financijski problemi, slobodno iskoristite mogućnost legalnog downloada u *.flac ili *.mp3 (320 kbps) formatu. Nećete požaliti!
Neka Vas ne zbunjuje podatak da se na albumu ‘Have Fun With God’ kriju remixi skladbi s lanjskog ‘Dream Rivera’! Nominalni je duh dub-a prisutan u pozadinskim ritmičkim strukturama, te posebice kroz prozračni eho ambijenta, no taj je dub prije produkt transformacije tipičnih Callahanovih karakteristika poput narativnosti, linearnosti i minimalističke repetitivnosti u eterične, atmosferične produkte obrubljene čudnom, na trenutke nestvarno lijepom aurom, nego li nekakve svjesne intencije tipa “let’s make dub remix!”
‘White Light Generator’, sedmi album britanskog progresivnog projekta Cripple Black Phoenix nije strogo konceptualan album poput ‘(Mankind) The Crafty Ape’, ali ni usputni interludij kao što je bio njegov prethodnik ‘No Sadness and Farewell’. Justin Greaves i društvo su uspjeli u odmjerenom pristupu, snimivši vrstan i zanimljiv uradak kojim će zadovoljiti prohtjeve dokazanih štovatelja, te sigurno u svoje redove regrutirati pokojeg novog štovatelja!
Ovaj će vas tamno nijansirani album provesti ne samo kroz mračno naslijeđe Londona, već i kroz Almondov specifičan stvaralački i izvođački modus. Pojedince će možda zbuniti obrazac po kojemu se skoro bez pravila izmjenjuju stilovi, kao i klasične šansone i krajnje eksperimentalni potezi. No, u tome leži draž “The Tyburn Treeja”. Također, činjenica da je Almond, koji je dosad u pravilu gubio svoju osobnost na kolaboracijama, a samostalno snimao vrhunska ipak ostvarenja uspio upariti snage s još jednim izvrsnim glazbenikom te iznjedriti glazbeno remek djelo dovoljno govori o kvaliteti ovog uratka!
