KLFM

Desert Skies / Deserts Kill!

Pustinja ima dvije definicije, ili barem predodžbe. Proklet, od Boga napušten i sumoran krajobraz pijeska, ispucale zemlje i skrivenog, do krajnosti prilagođenog i povučenog života… možda nešto nalik Sahari ili Gobiju. Nigdje mjesečina svoje sablasne mlječne zrake ne baca tako hladnokrvno, ignorirajući čak i misaonu predodžbu homo sapiensa. Kvarcni pijesak nošen olujnim vjetrom savršeno brusi otkrivene djelove tijela, isušuje lice i oči, te skida madeže i bradavice, zapisujući tako svoje ime u bilježnicu dobrobitnih uspjeha za brojne buduće rakove kože. ili barem bolne operacije odstranjivanja melanoma.

Kržljavo bilje raste ili ne raste, i to je jedina razilka.

A kad smo kod ove drugospomenute, ne zaboravite da je prijeteći nadiruća pustinja nekad skrivala šest nemogućih gradova prema kojima su današnji svjetski miljunski megalopolisi tek blijeda sjena! Barem je tako smatrao William S. Burroughs.

Pustinje dakle nadiru povećavajući entropiju čitavog sustava. Po tom se pitanju nemoguće ne prisjetiti  J. G. Ballarda koji je u više navrata u svojem opusu prikazao samu bit naravi onoga što se želi poručiti kroz ovu najavu/emisiju/listu (nekako se nameću pripovjetke Cage of Sand i The Voices of Time).

Most of the hotels in the town – one of a dozen
similar resorts buried by the sand which had once
formed an unbroken strip of motels, chalets and fivestar
hotels thirty miles to the south of Cape Canaveral
– were well stocked with supplies of canned food
abandoned when the area was evacuated and wired
off. There were ample reservoirs and cisterns filled
with water, apart from a thousand intact cocktail bars
six feet below the surface of the sand. Travis had
excavated a dozen of these in search of his favourite
vintage bourbon. Walking out across the desert
behind the town one would suddenly find a short
flight of steps cut into the annealed sand and crawl
below an occluded sign announcing ‘The Satellite Bar’
or ‘The Orbit Room’ into the inner sanctum, where
the jutting deck of a chromium bar had been cleared
as far as the diamond-paned mirror freighted with its
rows of bottles and figurines. Bridgman would have
been glad to see them left undisturbed.

.– …. .- – / .. … / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. –

Još jednom, što su pustinje? Odmah se nameće dvoznačni veo – užasne pješčane jazbine gdje vjetar mrmori i u nekoliko sati izmjeni obzor, ili pak ona nevesela područja sparušenih biljčica, popoucalog tla i suhih kaktusa koje je neminovno proći pješke ili automobilom u dosezanju zapadne obale…

 Karl went south and walked out on his hometown
 He said it was nowhere, he'd find a new job and stay there
 Karl went south like he'd fade if he stayed there
 It scared him, he felt claustrophobic and needed some air

 Something affected him down in the desert

 Karl went south with a sigh of relief
 Said he'd be happy with anything different at all
 Karl went south but he went through the desert
 A Mexican influence followed him home in the fall

 Karl came back but he isn't the same
 He came very quietly, no one was very surprised
 Karl came back and he works and he smiles
 But if you look closely there's still something scared in his eyes.

Tko je Karl iz navedenih stihova Guya Kysera? Castaneda možda? Ili neki tek pseudonimom spomenuti prijatelj iz Davisa, California, koji je tijekom jezivog tripa izgubio razum u pustinji… meskalin? UFO? pustinjski duhovi? Možda čak i referenca na nikad razjašnjenu sudbinu glazbenika Jima Sullivana, jednog od onih koji je sklonost pustinji (i prizivanju izvanzemaljaca) očito platio glavom… nikad nećemo znati.

Središta neke bivše civilizacije u onim djleovima planete koje danas zaobilazimo i ignoriramo… moguće!

01 Gonzo Morales – Prelude
02 Calexico – The Black Light
03 Thin White Rope – Down in the Desert
(intermezzo: wind chime)
04 Green On Red – Sixteen Ways
05 Jim White – King of the Road
06 The Doors – My Wild Love
07 Silver Jews -Night Society
(intermezzo: small plane overhead)
08 Gene Clark – I Knew I’d Want You
09 Violent Femmes – I Hear The Rain
10 Willard Grant Conspiracy – Parsons Gate Reunion
11 Gram Parsons – Sleepless Nights
12 American Mars – Dirty Weather
(intermezzo: wind eerie haunted)
13 Sixteen Horsepower – Scrawled In Sap
14 Alejandro Escovedo – Broken Bottle
15 Lyle Lovett – Simple Song
16 The Long Ryders – Prairie Fire
17 U2 – In God’s Country
(intermezzo: wind howling 1)
18 Dream Syndicate – Black
19 Cowboy Junkies – Pale Sun
20 Nick Cave & The Bad Seeds – Hey Joe
21 Jay Farrar – Barstow
(intermezzo: wind breeze)
22 The Rain Parade – Broken Horse
23 Meat Puppets – The Wind & The Rain
24 Beachwood Sparks – Desert Skies
25 Chuck Prophet – After The Rain
26 Calexico – Old Man Waltz
(intermezzo: military jet overhead)
27 CAKE – Mexico
28 Howe Gelb – Blue Marble Girl
29 Flying Burrito Brothers – Sin City
30 Friends Of Dean Martinez – Cabeza De Mojado
(intermezzo: strong desert wind)
31 Giant Sand – Remain Distorted
32 Townes Van Zandt – Flyin’ Shoes
33 Uncle Tupelo – Warfare
(outtro: wind howling 2)

.– …. .- – / .. … / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. –

Ono što je prije nekoliko desetaka tisuća godina moderiralo egzistenciju pustinje Gobi danas ne treba biti prihvatljivo. Uostalom, za otprilke će toliko godina današnje europsko tlo pretvoriti u njegovu zrcalnu sliku. Pomirimo se s faktorom prolaznosti, te pustinjama kao njegovim najeksponiranijim pokazateljem. Na koncu, kroz nekoliko će desetljeća sav trud jebenog i suludog homo sapiensa preostati tek zapisan u dubini pod pustinjskim pjescima. Klasične će stambene novogradnje prve propasti, zbog izbora neotpornog betonskog materijala, kao i korištenja oštrih kuteva koji zamalo ljubavnički prizivaju naprezanja a time i rasap korištenog tkiva. Ukoliko nešto i preživi po, mojem skromnom mišljenju, biti će to Art Deco egzibicije, i to one aerodinamički zaokružene u Streamline Moderna očajničkom pokušaju unaprijed na neuspjeh osuđene borbe kontra naturalnih sila.

Pustinje će vremenom odnijeti pobjedu u bitci s civilizacijom, a tome će dodatno doprinjenti ljudski defetizam.

Jer, odete li dolje u pustinju, nećete se vratiti isti. Pustinjski duhovi, džini, UFO, Lovecraftov Necronomicon pripisan Abdulu Alhazredu (zašto je ‘ludi Arap’ izgubio razum u pustinji?), demoni, sablasti, duhovi, tajna testna područja, light orbs i ostala svjetla na noćnom nebu, otmice od strane greyeva i drugih kozmičkih došljaka, neobjašnjive prirodne pojave, pijesak koji mrmori jezikom mrtvih, još neobjašnjive one natprirodne, tješenje da je to samo fatamorgana, miraž, trenutak kada gubite svijest a zatim i komade tijela, užas, strah, uvjeravanje da se ovo ne događa, Isuse!!!, . pomirite se s činjenicom da

Deserts kill !!!

Gram Parsons je živi (ok, mrtvi) primjer za tu tvrdnju … a pustinje svoje suhe i vjetrovite pipke nastavljaju širiti diljem planete.

Ne vjerujete? Uvjerite se!

Mojave, dok padaju zvijezde i noć zasluženo hladi sparušeno tlo.

.– …. .- – / .. … / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. – / -.. . … . .-. –

 

powered & provided by ©eXit