The Smiths su stasali u ranim osamdesetima, u vrijeme kada je lokalna mančesterska scena (uz časne izuzetke poput The Fall) hrlila u zagrljaj budućeg elektroniziranog ili barem fankiziranog madchestera. Niknuli su kao rekacija na lažno sinetičko šarenilo tadašnje britanske scene koje je zamalo u dosluhu sa Thatchericom trebalo javnosti kazati All is fine! Nema gladi i nezaposlenosti, nema ubojstava djece, nema očaja i samoubojstava, već samo jedna lažirana vizija torijevske Britanije u to doba. Srećom, Morrissey i Marr su imali hrabrosti javnosti predočiti istinsku sliku kako na glazbenoj, tako i onoj široj razini!
Njihovom voljom odabrani sixties sound nije tek posveta idolima uz koje su stasali, već i smjerna reakcija na vrijeme u kojem djeluju i stvaraju. Nostalgja ili kako to već želite zvati.
Zanimljivo i pomalo apsurdno, veći se broj ovdje priloženih obrada pjesama Smithsa temelji na postmodernoj, electro posteljici. L’époque de Tony Blair? Možda tako treba biti. Ipak je ovo tek posveta a ne izvornik.
(intro: Johnny Marr talks about meeting Morrissey) 01 Faded Paper Figures – Hand In Glove 02 Screw 32 – You Just Haven’t Earned It Yet Baby 03 Telekinesis – Sheila Take A Bow 04 The Rest – Stop Me If You Think You’ve Heard This One Before 05 Slipslide – Please Please Please Let Me Get What I Want 06 Simpatico – That Joke Isn’t Funny Anymore 07 Pipas – This Night Has Opened My Eyes 08 Liberty Ship – Sweet And Tender Hooligan 09 Soft Metals – Suffer Little Children (intermezzo: Noel Gallagher on The Smiths) 10 Noel Gallagher – There Is A Light That Never Goes Out 11 Pale Sunday – I Know It’s Over 12 Solvents – Is It Really So Strange 13 The Boo Radleys – The Queen Is Dead 14 Doug Martsch – Reel Around The Fountain 15 Billy Bragg – Never Had No One Ever 16 Lovejoy – Girlfriend In A Coma 17 Male Bonding – Still Ill 18 Supergrass – Some Girls Are Bigger Than Others 19 Stars – Asleep 20 Blackbird Blackbird – The Hand That Rocks The Cradle 21 Tanya Donelly – Shoplifters Of The World Unite (intermezzo: House of Commons – PM David Cameron asked about liking The Smiths) 22 Carter USM – Panic 23 Placebo – Bigmouth Strikes Again 24 Field Mouse – Miserable Lie 25 Dala – Last Night I Dreamt That Somebody Loved Me 26 Robsongs – The Death Of The Disco Dancer 27 Greg Laswell – Half A Person 28 Down By Low – London 29 Radiohead – Headmaster Ritual 30 The Lucksmiths – There Is A Light That Never Goes Out 31 The Psvhedelic Furs – How Soon Is Now? (outro: The Smiths – Golden Lights)
No, ovdje je u pitanju jedan od rijetkih sastava koji se može okarakterizirati kao ‘generacijski’. Primarno za nas rođene u sedamdesetima, bio je ne samo podsjetnik na bolja vremena, već i zamjena za najboljeg prijatelja ili starijeg brata. OK, mase su slušale Smithse zbog glazbe, no to je jedno od onih rijetkih glazbenih imena koje se može svrstati uz pojam ‘stihovi su važniji, pobogu!’… ili možda taj specifičan odnos najčešće živahne gitarske podloge i krajnje depresivnih Morrisseyjevih stihova?
Pitanje je koliko toga ostaje u ovom coverima. Zaključite sami!
Uljepšajte svoje radno jutro četvrtkom ignoriranjem šefa, duplom kavom i trostrukom količinom od propisane doze benzodiazepina. Zatim oko deset uključite neki web radio kako bi poslušali aktulane vijesti te primili uobičajenu dnevnu dozu pesimizma. Odmah po završetku vijesti prebacite streaming na onaj KLFM-ov. Jer, današnje izdanje Soda Fountaina stremi onim iskonskim korijenima emisije, nudeći jednu u potpunosti eklektičnu listu sastavljenu od glazbenih brojeva međusobno vremenski udaljenih i stotinjak godina!
Godina 1967. bila je itekako burna i turbulentna u političkom smislu. No, nije na odmet spomenuti da aktualni događaji dobrim dijelom kreiraju umjetničku, posebice subkulturalnu scenu. Pogledate li kako se ta godina odrazila na primjeru popularne glazbe – vrhunac karijere Beatlesa, Stonesa, Kinksa i Byrdsa, te nastupni albumi The Doorsa, Pink Floyda, Velvet Undergrounda, Leonarda Cohena i drugih; postaje nam jasno u kojoj nas je mjeri ta 1967. zadužila, stekavši tako neoboriv primat koji će potrajati sve do pojave punka sredinom sedamdesetih. Stoga i nije čudno što je ovotjedno izdanje Soda Fountaina upravo u znaku glazbe kreirane te godine kada većina nas još nije bila niti u planu!
