Gainsbourgov utjecaj je nemjerljiv i to svi znamo. No kako zvuče njegove skladbe u verzijama svih onih glazbenika koje je zadužio? Odgovor nudi ovotjedno izdanje Soda Fountaina!
Ovotjedno je izdanje Soda Fountaina posvećeno kultnom francuskom kantautoru i bjelosvjetskom otpadniku Sergeu Lucienu Gainsbourgu, čovjeku koji je tradicionalnu šansonu izvukao iz nacionalne ustajale baruštine, obojivši je nijansama jazza, bluesa, swinga, reaggea, rocka, dakle praktički svim raspoloživim utjecajima, kreiravši tako eklektičke glazbene dragulje koji su utjecali i dan danas utječu kako na Sergeove suvremenike, tako i na mlađe generacije glazbenika. Naravno, dio šarma leži i u njegovoj specifičnoj pojavi te ne baš ortodoksnom poimanju morala i tolerancije, no sve je to dio ove osebujne i nadasve jedinstvene osobnosti!
O značaju i utjecaju francuskog kantautora Sergea Luciena Gainsbourga (1928. – 1991.) nepotrebno je trošiti riječi. Dovoljno se prisjetiti hrpe posvetnih albuma, ili pak pojedinačnih obrada njegovih skladbi, a lista imena koja se ne ustručavaju otvoreno priznati Lucienov upliv na vlastiti rad uistinu je impozantna. Na njoj se primjerice nalaze Nick Cave, Shane MacGowan, David Bowie, Tom Waits, David Byrne, Mick Harvey, Kramer, Marc Almond, Barry Adamson, Michael Stipe, Chris Eckman, Scott Walker… uistinu, nema smisla nabrajati!
Što je to što Sergeove skladbe čini tako bliskima i prijamljivima ljudima iz svih kutaka ove planete? Možda je dijelom riječ o njegovom specifičnom šarmu kojega je bezobrazno unosio u vokalne izvedbe, ili se tajna pak krije u stihovima koji se često dodiruju kranje nespojivih tematika, balansirajući između emotivnosti i sarkazma? Navedeno stoji, no ne treba zaboraviti još jedan bitan razlog, a riječ je o Sergeovom modelu otvaranja klasične francuske šansone ‘vanjskim utjecajima’. Istina, Gainsbourg je mnogo više od svojih pomalo glazbeno konzervativnih suvremenika poput Brela, Becauda, Aznavoura (o duhovnom ocu svih navedenih, Georgesu Brassensu da i ne govorimo) svoje skladbe istrgnuo iz ustajale močvare francuskog tradicionalizmna, obojivši ih elementima swinga, jazza, bluesa, reaggea, rocka, kabarea… Možda vam ovako navedeni utjecaji sugeriraju neshvatljiv i neukusan pastiš, no dojam vam je pogrešan – Serge je od početka znao što radi, a i elemente bjelosvjetskih pravaca nije grabio šakom i kapom, već promišljeno i sa stilom.
Da, riječ ‘stil’ u svakom svojem smislu najbolje opisuje Sergea.
01 Serge Gainsbourg – Chatterton
02 Stereo Total – L’Anamour
03 Jon – Les Sucettes
04 Mick Harvey – Scenic Railway
05 Bunbury – Requiem Para Un Cabron
06 Krikor & Warrior – Love On The Beat
07 Serge Gainsbourg – Le Poinçounner Des Lilas
08 Steve Wynn – Bonnie & Clyde
09 Mike Patton – Ford Mustang
10 Jarvis Cocker & Kid Loco – Je Sius Te Dire Que Me Me Vais
11 Sublime – L’eau La Bouche
12 Kaho Minami – La Chanson De Prevert
13 Portishead – Requiem For Anna
14 Serge Gainsbourg – La Javanaise
15 The Walkabouts – Sorry Angel
16 Kramer – 69 Anne Erotique
17 Snooze – New York USA
18 The Kills – La Chanson De Slogan
19 Marc Almond & Trash Palace – Boy Toy
20 Souvernir – Harley Davidson
21 Serge Gainsbourg – La Chanson De Prevert
22 Belle & Sebastian – Pouppe De Cire, Pouppe De Son
23 Mick Harvey – Black Seaweed
24 David Shea – Initials B.B.
25 Shelley Hirsch – Comic Strip
26 Cat Power & Karen Nelson – Je T’Aime (Mon Non PLus)
27 Aidan Bartley – Ballad De Melody Nelson
28 Alain Chamfort – En Relisant La Lettre
29 Francoise Hardy – Les Petits Rien
30 Michael Stipe – Hotel Particulier
31 Anna Karina & Katerine – Sous Le Soleil Exactement
32 Ars Post Tengum Introet – Ford Mustang
33 Elysian Fields – Les Amores Perdues
34 Mick Harvey – To All The Lucky Kids
35 Serge Gainsbourg – Dieu Fumeur De Havanes
Istina, dio svoje slave Gainsbourg duguje i učestalim ispadima koji su često ispitivali granice morala i tolerancije, no ako slične postupke opraštamo jednom Morrisonu ili Richardsu, zašto ne bi i Lucienu? Netko bi vam to mogao uzeti za zlo i proglasiti vas antisemitom!
Nemojte pogrešno shvatiti – i bez takvih eskapacija, Serge bi bio Serge, a njegova bi glazba i dalje zadržavala taj eklektički šarm međunarodnog otpadnika, no činjenica jest da je po tom pitanju naš junak uistinu bio originalan!
Donosimo vam stoga nekoliko bitnijih nepodopština iz bogatog Sergeovog repertoara:
Pozdrav ovom neprežaljenom velikanu suvremene glazbe, uz dvostanu glazbenu listu koja će kombinirati uglavnom obrade njegovih kompozicija s manjim brojem istih u autorskom izvođenju!
powered & provided by ©eXit
autor: Vjeran Stojanac, 28/02/2018
Arhiva
Ovog tjedna “Soda Fountain” još jednom nudi šaroliku, eklektičnu listu, no bez pretjerano misaonih, pa i mračnih tema – danas pjevamo o nama najbližoj zvijezdi koja se po naški zove Sunce, a kod drugih nam bratskih naroda – Aurinko արեւ Sole Sun Sunce Cлънце Saulė സൂര്യൻ Cонце 太陽 Päike Zon Haul Eguzkia Soare Ghrian 太阳 Suno ਸੂਰਜ õrùn ጸሐይ Cолнце Panonpoe ดวงอาทิตย์ Masoandro Anyanwụ Jua Ra Solis خورشید שמש
Da, dobro ste pročitali! Ovog se tjedna vraćamo na plesne podije sedamdesetih i osamdesetih. Razlog? Eklektička narav ove emisije i KLFM-a općenito. Uživajte!
Europski urbani i ruralni krajobraz pred nadolazeću vremensku nepogodu – ne zvuči loše zar ne? Da, to je tema ovotjedne liste emisije Soda Fountain. A za detalje; kliknite na naslov ili na BT tower, pa će Vam neke stvari, poput priloženih skladbi (i razloga zašto baš te) biti jasnije!
Igrom sudbine, današnji se termin emitiranja Soda Fountaina poklapa s sedamdesetogodišnjicom prvog nuklearnog napada usmjerenog protiv civila, odnosno bacanja fizijske bombe nazvane ‘little boy’ na japanski grad Hiroshimu. Možda će vam se izbor pjesama donekle učiniti sličan onome iz ‘Atomic Powera’, nedavno emitiranog izdanja eXita, no bitna je poruka, a ta je da nam i dalje nad glavom visi opasnost koja je obznanjena prije točno sedamdeset godina.
