Jacques

10:00–12:00 – 13.7.2017.

Tribute to Jacques Brel!

Ona dva posljednja jutarnja sata svakog četvrtka, poznata i pod imenom Soda Fountain, ovoga su tjedna posvećena jednom od najvećih kantautora prošlog stoljeća, čovjeku čija se pojava i djelo mogu okarakterizirati kao čista manifestiacija francuske duše i kojeg tek rođenje vezuje uz belgijsku Flandriju – Jacquesu Romainu Brelu.

Njegov je utjecaj na razvoj suvremene francuske šansone praktički nemjerljiv – uostalom, pripadao je istoj generaciji kao i Serge Gainsbourg ili Charles Aznavour, a sve je to, moramo priznati, ipak škola jednog Georgesa Brassensa (koji je svoj trag ostavio i na međunarodnoj glazbenoj sceni – uostalom, dovoljno se prisjetiti imena kao što su Leonard Cohen ili Fabrizio De Andre).

Brel_JacquesNo, s Brassensovim utjecajem ili bez njega, Brel je svejedno jedinstvena i neponovljiva pojava. Možete ga tretirati kao boema, bonvivana, očajnika, pozera, medijskog razmetljivca ili tek samozatajnog kantautora, ali ishod će uvijek biti isti.

Jer, ukoliko je Georges Brassens postavio temelje, “odgojivši” lokalnu novostasalu kastu vrsnih trubadura, Jacques Brel je nastavio širiti njegovo glazbeno evanđelje diljem svijeta. Nije trebalo čak ni uložiti previše truda, pošto su mlađe generacije, uglavnom rođene diljem planete onih optimističkih poratnih četrdesetih i pedesetih vrlo brzo prepoznale o čemu je riječ.

(intro: French Accoredon)
01 Emiliana Torrini – If You Go Away
02 Scott Walker – Girls And The Dogs
03 Gisela May – Die Stiere
04 Robb Johnson – Les Bonbons
05 Marc Almond – The Town Fall Asleep
06 Herman Van Veen – Liefde Van Later
07 Tom Robinson – Yuppie Scum
08 Alex Harvey Sensational Band – Next
09 John Denver – Old Folks
(Intermezzo: Jacques Brel Interview I)
10 David Bowie – Port Of Amsterdam
11 Jacques Brel – Jacky
12 Roy Bailey – Les Timides
13 Scott Walker – Funeral Tango
14 Tery Jacks – Seasons In The Sun (Le Moribond)
15 Des De Moor – Marieke
16 Nina Simone – Desperate Ones
17 Marc Almond – My Death
18 Mathias Friehof – Karusell
19 Jacques Brel – Mathilde
20 Paul Armfield – Why Should It Be That A Man Gets Bored
(intermezzo: Jacques Brel Interview II)
21 Sandy Newman – Voir Un Ami Pleurer
22 Koen De Cauter – Le Plat Pays
23 Alan Clayson – Sons Of…
24 Robb Johnson – Le Bon Dieu
25 Vera Coomans – La Chanson Des Vieux Amants
26 Gisela May – Brüssel
27 Leon Rosselson – Jaures
28 Dione Warwick – If We Only Have Love
29 Marc Almond – Litany For A Return
30 Jacques Brel – Vesoul
31 Scott Walker – If You Go Away
(outro: French Acorrdeon)

7765323383_jacques-brel-en-1976-a-cannes

Jacques Brel u Cannesu, godinu dana prije prerane smrti (1977).

A lista takvih imena je uistinu impozantna. Vjerni sljedbenici Jacquesa Brela su – navedimo tek neke od njih – David Bowie, Scott Walker, Marc Almond, Ray Charles, Alex Harvey, Lou Reed,   te već spomenuti ‘brasenovci’ Cohen i De Andre. Svi su oni preuzeli djeliće njegovog izričaja koji je poprilično šareno (da ne koristimo u ovoj emisiji već isforsiranu riječ eklektično) varirao od manifestacije čiste životne radosti pa do opasnih, strmih hridina depresivnog cinizma.

No ono što današnju listu donekle razlikuje od sličnih posveta Brelu jest izbor izvođača. Iako ćemo poslušati i nekoliko Jacquesovih izvornih skladbi izvedenih u njegovom neponovljivom karizmatičnom stilu obožavanog otpadnika ili pak analitičara ljudske duše iz polusvijeta pariške kanalizacije, naglasak je postavljen na obrade njegovih skladbi, što na koncu mnogo više govori o pečatu koji je utisnuo u tkivo tadašnje, ali i današnje glazbe, i to ne samo u relativno uskoj domeni šansone.

Manjak tih legendarnih, vanvremenskih Jacquesovih  izvedbi vlastitih skladbi ostavimo za neko blisko nadolazeće vrijeme, pošto nema prepreka da se jedno izdanje eXita posveti upravo njemu.

Susresti ćete se, dakle s Jacquesovim pjesmama u izvedbi na prvi pogled nespojivih glazbenika poput Nine Simone, Johna Denvera, Dionne Warwick, Emiliane Torrini, Robba Johnsona i drugih, a to što je nešto više prostora dodijeljeno istinskim sljedbenicima poput Scotta Walkera ili Marca Almonda ne bi trebalo zabrinjavati, već naprotiv.

Takva je vrsta posvete očito neizbježna, no u svakom slučaju, Jacques Brel ju je zaslužio!

powered & provided by ©eXit

12/07/2017

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , , , , , , , ,