KLFM

From Blue to Blues

Među hrpom opjevanih boja i nijansi, neke se posebno ističu; posebice zelena, crna i plava. Ova potonja čak i više od prethodno navedenih, iz razloga što se njezino ime može tumačiti na više načina; ne samo kao oznaka kolorita, odnosno onih nijansi koje u vidljivom spektru leže između valnih duljina od 455 do 492 nm, već i kao indikator stanja, pošto blue na engleskom može značiti i tužan, potišten… Uostalom, što mislite, koji je korijen riječi blues?

Nijanse plave (kliknite za uvećani pirkaz)

01 Brian Eno – Deep Blue Bay (eXit edit)
02 Green On Red – Morning Blue
03 Malcolm Middleton – New Blue
04 Tuxedomoon – Misty Blue
05 Woven Hand – Dirty Blue
06 The Beatles – Blue Jay Way
07 The Moonglows – Blue Velvet
08 Jandek – Blue Blister
09 CAKE – Cool Blue Reason
10 Alejandro Escovedo – Fort Worth Blue
(intermezzo: Max Richter – The Blue Notebooks)
11 Coil – Blue Rats
12 Galaxie 500 – Blue Thunder
13 Echo & The Bunnymen – Turqoise Days
14 Ultravox – Visions In Blue
15 Enya – Carribean Blue
16 Lou Reed – The Blue Mask
17 Cowboy Junkies – Blue Moon Revisited (Song For Elvis)
18 The Clean – Indigo Blue
19 Tom Waits – Blue Valentines
(intermezzo: Little Boy Blue)
20 Leonard Cohen – Famous Blue Raincoat
21 Tarnation – An Awful Shade Of Blue
22 R.E.M. – Electron Blue
23 Howe Gelb – Blue Marble Girl
24 Jim White – Bluebird
25 David Gilmour – Out Of The Blue
26 The Doors – Blue Sunday
27 Mick Harvey – Blue Arrows
28 Laibach – For You Blue
29 Willie Nelson – Blue Skyes

Echo & the Bunnymen: set sail in those turqoise days…

Ono što je zamimljivo jest pozadina onih skladbi koje su odabrane kako bi sačinjavale današnju ‘blue’ listu emisije Soda Fountain, ili precizinije, pozadina imenice ili pridjeva ‘blue’ u istom kontekstu. Jedini je izuzetak pjesma Turqoise Days Echo & the Bunnymena, iz banalnog razloga što se tu ne navodi jedinstvena plava boja, već jedna od njezinih nijansi – tirkizna. Na koncu, mogli smo cjepidlačiti i tražiti skladbe koje aludiraju na kobaltno ili električno plavu (The Church imaju obje!), pariško plavu, akvamarin i što već sve ne.

Tako je primjerice, uvodna Enoova Deep Blue Sky s albuma Apollo namjerno dorađena voljom urfedništva, kako bi dočarala zvukove radio valova u vakuumu između Zemlje i Mjeseca, uz malu digresiju o kojoj Brian nije vodio računa – plava se boja neba gubi već na nekih petnaestak kilometara visine, i tek je posljedica refrakcije sunčevnog spektra u atmosferi.

Morning Blue nije isto što i Blue Morning. Dok ovaj drugi izraz može (ovisno o tumačenju) opisivati prelijepo, ili pak tužno jutro, onaj prvi, koji je ujedno i naziv pjesme sastava Green on Red simbolizira našeg starog jutarnjeg prijatelja znanog kao mamurluk, i njegove popratne posljedice, one trenutke kada vapite za malo vode (mada u ovim danima nije politički korektno tvrditi da itko želi još malo vode!).

Lou Reedova Blue Mask se opet može tumačiti na više načina. No, činjenica da je na omotu tog albuma iz 1981. Lou praktički preuzeo veći dio naslovnice kultnog Transformera (1973.), ostavivši tek crne i plave tonove govori dovoljno o tematici albuma. Prekid s dugogodišnjim transgender partnerom, ulazak u brak s čisto ženskim bićem (top model Sylvia), ali i tužna razglabanja o šokantnoj ali boljoj prošlosti te neizvjesnoj budućnosti… sve te sitne detalje možete lako složiti u Blue Mask mozaik.

Elvisov Blue Moon, ovdje priložen u znakovitoj obradi/nadogradi od strane kanadskog alt-country sastava Cowboy Junkies ne govori o nikakvom plavom Mjesecu, pošto je ‘blue moon’ tek naziv za rijetke slučajeve kada se puni Mjesec ponovi dvaput u istom terminološkom mjesecu. Ali, koga briga, ljepše je zamisliti da iznad prerije blješti neonsko plava mjesečina!

Postoje li u stvari u  Kanadi prerije u onom američkom smislu? Ili su to tek ledene žitnice? Nebitno, idemo dalje!

Waitsova Blue Valentines, kao i Cohenova Famous Blue Raincoat su ionako općepoznati primjeri s tuluma, a puštaju se u vrijeme gašenja uličnih svjetiljki i prve prodore kreštavo bolnog sunca sa istočnih obzora, kada se po pražnjenju tekućeg goriva prelazi na ostatke kanabisa, uz eventualno koju liniju žutog. Obje govore o prekinutim vezama i propalim ljubavima, tako da baš i ne figuriraju previše optimistički, No, zbog pečata koje su ostavile na tkivu suvremene popularne glazbe, ove dvije skladbe nije bilo moguće izbjeći, bez obzira što korištenje ‘plavog’ pojma u prvoj automatski priziva ljubavne boli, a u potonjoj simbolički, kroz boju kišnog ogrtača.

Electron Blue opisuje jedan san Michaela Stipea, pretočen u rock kompoziciju. Majk je sanjao svijet u kojemu postoji droga koja se temelji na električnom djelovanju (mada praktički sve djeluju na takav način, pošto su živčani impulsi definirani niskom voltažom), i zamislio ju je u nekakvoj blijedo plavkastoj izmaglici… valjda ona scena kad na pola puta između Rakovice i Krnjaka shvatite da vam je auto izvan funkcije, da ste bar stotinjak metara od državne ceste D1, te da se vrata kružnog objekta koji je upravo sletio otvaraju, prezentirajući upravo takvu električno neonsku izmaglicu u kojoj će se kroz koji trenutak pojaviti konture koje ne biste željeli vidjeti, čak niti na velikim dozama ‘Electron Blue-a’!

Gilmourova Out of the Blue (a imao je taj čovjek u karijeri pregršt pjesama koje koketiraju s plavetnilom – Blue Light s istog albuma (About Face, 1984.), ili pak Blue s On a Island (2006.)) nazivom ne priziva nikakavo plavetnilo, pošto je riječ o frazi koja označuje iznenadan, neočekivan događaj. Svejedno, ova je ušla u SF listu kao najslušljivija/najradiofoničnija od navedenih (u nizu tematskih skladbi kakve često sačinjavaju Soda Fountain liste morate katkad biti spremni i na izuzetke koji krše takva načela).

Bilo je dovumljenja oko uvrštavanja skladbe Old Blue The Byrdsa, no otpala je iz dva razloga – ne spada u onu ranu, kanonsku fazu benda, a usput govori o psu, a znamo da psi u pravilu ne mogu biti plavi.

Laibachov pseudomilitantni martial For You Blue se izvorno nalazi na njihovom doživljaju posljednjeg albuma Beatlesa, Let It Be, i potpisuje je George Harrison. Što li je najzapostavljeniji kreativni genij velike četvorke time želio reći, možete dokučiti iz teksta pjesme (koji u ovom slučaju nije zastupljen). Laibachova je verzija zanimljiva i zbog svoje strukture – započinje Moondogovim Crescent Moon March, koji se razvija na način da pridodana okrestracija pomalo neprimjetno ali efektno zađe u sazvučja Harrisonovog originala.

Listu zaključuje Blue Skies Irvniga Belrina, u izvođenju legendarnog Willie Nelsona. Uostalom, dašak optimizma je na kraju potreban, posebice u ovim nezrapnim vremenima!

Ukoliko ste uočili da je blues zapostavljen, odnosno tek simbolički iskorišten u nazivu, ništa zato – bit’ će prilika, možda čak vrlo brzo!

 

powered & provided by ©eXit