Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Debitantski album Coldplaya „Parachutes“ pojavio se taman u pravo vrijeme na početku novog milenija kako bi ispunio prazninu u britanskom rock mainstreamu, nastalu nakon definitivnog kraja britpopa i netom prije negoli Radiohead prestaju biti indie rockeri i postaju napredni eksperimentatori za kužere. Često označavani kao mekša verzija Radioheada u valu sličnih post-britpop bendova poput Keane, Travis i Snow Patrol, Coldplay ipak nisu bili zainteresirani za teške priče o mračnim stranama egzistencijalnih ponora.
„Parachutes“ je lagan, intiman gitarski indie pop i uspješan povratak britanskoj tradiciji pamtljivih klavirskih melodija sa svima razumljivim stihovima. Lagan album koji je lako slušati i razumjeti bez predrasuda, otvorenih ušiju i srca jer govori o tome što je ljudima stvarno važno, o ljubavi i nadi, s jasnom porukom da je sasvim okej plakati i osjećati tugu, ali da će na kraju sve biti u redu. Mnogima se lako poistovjetiti sa stihovima frontmana Chrisa Martina dok opisuje svoja emotivna iskustva i situacije, kao da čitamo nečija ljubavna pisma ili dnevnik. „Shiver“ je pjesma o tajanstvenoj ženi u koju je bio zaljubljen, dok u „Sparks“ uvjerava bivšu da je vrijedan još jednog pokušaja. „Trouble“ govori o nepotrebnom lošem ponašanju prema nekome koga doista voliš, „Yellow“ o inspiraciji iz ljepote zvjezdanog neba, a „Don’t Panic“ o nesigurnosti pri prvom izlasku s djevojkom.
Sve redom su to vrlo pitke pjesme o običnim situacijama koje puno bolje funkcioniraju kao onaj prvi osjećaj koji ne vara, nego kao promišljanja o skrivenim značenjima. Sve to ih je činilo snažno privlačnim različitim ljudima, a najviše onima nezahtjevnog glazbenog ukusa koji ionako čine većinu glazbenih konzumenata. Pristojni i ugodni dečki iz srednje klase osvojili su Grammy za „Parachutes“ kao najbolji album alternativnog rocka, čime su si osigurali dobar početak za prerastanje u jedan od najvećih bendova na svijetu čiji će prepoznatljivi zvuk vođen klavirom slijediti mnoštvo izvođača tijekom cijelog desetljeća 2000-ih.
(Bojan Mandić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| “Don’t Panic” | ||
| “Shiver” | ||
| “Spies” | ||
| “Sparks” | ||
| “Yellow” | ||
| “Trouble” | ||
| “Parachutes” | ||
| “High Speed” | ||
| “We Never Change” | ||
| “Everything’s Not Lost” | ||
autor: Ante Marković, 21/08/2025
Arhiva
Hiroshima je japanski bend s američkom adresom, a bračni par Dan Kuramoto i June Kuramoto su glavne figure benda. Ongaku je kompilacija njihova prva dva albuma izašlih na Arista Records-u, tada napoznatijem po izdanjima Patti Smith, Lou Reeda, Kinksa, David Byrona itd.
Tipičan primjer onog “treba stati kad je najbolje”. Black Francis je postao Frank Black i Pixies su raspušteni kako nebi počeli svirati grunge.
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
playlist
