Ovog tjedna u Nezaboravnim vatrama prisjećamo se benda Pearl jam i njihovog, možda posljednjeg velikog albuma Yield iz 1998 godine. Iz perspektive štovatelja nekog benda uvijek strepiš od mogućnosti da bi se isti mogli razići i krenuti u solo karijere a kod Pearl jama to je bilo posebno naglašeno, počev od toga da su na neki način godinama nosili teret grunge banda pa do činjenice da je Pearl jam uvijek bio skup jakih individualaca koji su, htjeli to ili ne, vukli pomalo svako na svoju stranu.
Na sreću, na albumu Yield (i na popratnom dokumentarcu “Single video theory”) bend uspijeva pomiriti sve nesuglasice, Vedder uz svoje skladbe uspijeva izroditi prave male bisere od materijala koji su mu ponuđeni od ostalih članova benda i rađa se Yield, album benda u naponu snage. Upakirana u knjižicu sa lijepim crno-bijelim fotografijama “pustolova” Jeffa Amenta (bas gitara), ploča sadrži 13 pjesama, po strukturi prilično različitih ali kvalitetom ujednačenih.
Od klasičnih bendovskih Brain of J. i No way preko akustičnih Wishlist i Low light pa sve do razluđene Do the evolution i osobnog favorita Faithfull bend se nanovo “izmišlja” i daje nam ono šta smo od njih navikli dobivati – veliki rock album velikog rock benda.
Pearl Jam:Yield (Epic, 1998.)
01 Brain of J. 02 Faithfull 03 No Way 04 Given to Fly 05 Wishlist 06 Pilate 07 Do the Evolution 08 Untitled [Red Dot] 09 MFC 10 In Hiding 12 Push Me Pull Me 13 All Those Yesterdays 14 Leatherman
Damon Gough kao Badly Drawn Boy uz pomoć članova bendova Alfie i Doves izdaje jedan od najboljih debi albuma u povijesti glazbe, prodaje ga u skoro pola milijuna primjeraka i kiti se, tih godina još uvijek prestižnim, Mercuryem.