Talk Talk / Laughing Stock (1991.)
Laughing Stock, glazba s druge strane shimmera. Ukoliko ste gledali prošlogodišnji znanstvenofantastični film Annihilation sjetit ćete se tzv. shimmer zone,…
BRONSKI BEAT / The Age of Consent (1984)
Jedan od generacijskih albuma pop kulture osamdesetih u Vatrama.
Nedavne Vatre i FGTH a negdje u isto vrijeme i odlazak Steve Bronskog neizbježno su vodili do ovotjednih Vatra. Izdan iste te sjajne Orvelovske 1984. godine kao i “Welcome To The Pleasuredome” tinejdžerima osamdesetih zasigurno ostaje kao jedan od temeljenih albuma odrastanja (pop) kulture. Album bez slabe točke (ajde, osim izlizanog “Why?”), niza spotova iz pred-MTV vremena na ovim prostorima, koje smo gledali u berluskonijevom DeeJay Television ili u popodnevnom nedjeljnom programu Saše Zalepugina. Album jasne aktivističke poruke gej zajednice britanije tačerizma, album koji i danas zvučni snažno, odlučno i svježe. Kod nas stiže na ploči, kazeti Jugotonom 1985. godine.
Hajlajti: Gershwinova “Ain’t Necessarily So” ili Moroder/ Leytonova/Almondova “I Feel Love / Johnny Remember Me” ili osobni favorit skoro 40 godina nakon prvog slušanja, “Love & Money”, koja slobodno može u bilo koji eklektični aktualni selektorski set.
Ostao nam je još samo Jimmy, želimo mu još dugo godina i još koji dobar album.
Za uživanje ovaj četvrtak i nedjelju i kao podsjetnik kako je nekad (i valja još uvijek) glazba imala glas.
STRANA A
- Why? 4:02
- Ain’t Necessarily So 4:34
- Screaming 4:13
- No More War 3:52
- Love & Money 5:08
STRANA B
- Smalltown Boy 5:02
- Heatwave 2:41
- Junk 4:17
- Need A Man Blues 4:19
- I Feel Love / Johnny Remember Me 5:59
autor: mondo cinematico, 12/01/2022
Vezane objave
Arhiva
Fred Bongusto / Lunedi (1979)
Fred Bongusto, jedan od kraljeva stila, splendor talijanske scene 70-tih i 80-tih u jednom od svojih nezaboravnih albuma.
BOB DYLAN / Pat Garret and Billy the Kid (1973.)
Glazba može od dobrog filma napraviti sjajan film. Može omogućiti gledatelju da se emocionalno veže uz likove i njihove situacije, pomoći redatelju da ispriča priču; dotaknuti emocije, psihu i stvari koje ne možete vidjeti, te u nekim slučajevima podići film na jednu veću razinu. Upravo to radi Bob Dylan 1973.godine sa glazbom napravljenom za Pat Garrett and Billy the Kid američkog redatelja Sama Peckinpaha.
ROXY MUSIC / Avalon (1982)
Vjerojatno najbolje otvaranje albuma u povijesti pop glazbe. Epitaf jednog velikog benda ali ne i zadnje note talentiranih članova Roxy Music.
