“Welcome To The Pleasuredome” je baš takav kakvim se i zove. Prava oda hedonizmu, camp-u, party ludilu i svemu ostalom što te osamdesete čini drugačijim od ostalih recentnih glazbenih dekada. Nema tu puno introspekcije, patnje, lutajućih misli i pametovanja. Sve je poprilično “na prvu” i FGTH šaraju od singla do cover songa suvereno kao da će nakon ovog snimit bar još 7 još boljih albuma i biti novi Stonesi.
Ali nisu. Nakon ovog albuma izdaju još jedan, vrlo malo vrijedan i nestaju. Vjerojatno nadolazeće, tmurne i čemerne, devedesete i nisu vrijeme za jedan ovako jolly bend. Ni Chaplin se nije snašao sa dolaskom zvučnog filma..
Ali, produkcija Trevor Horna, prateće muziciranje Ian Dury-evih Blockheads, uvijek fantastičan vokal Holly Johnsona, nekoliko nezaboravnih singlova i jedna od najboljih stvari ikad, naslovna Welcome To The Pleasuredome, ovaj album stavljaju na listu najbitnijih izdanja osamdesetih.
Ko ovo nije do sada čuo, magarac bio.
Iako nikad nije kasno za zagrebati po glazbenoj povijesti makar to bilo ovaj četvrtak i nedjelju u 15 sati. Vatre, nezaboravne vatre.
The World Is My Oyster (Including Well, Snatch of Fury) 1:57
Welcome to the Pleasuredome 13:40
Relax (Come Fighting) 3:56
War (…and Hide) (Barrett Strong, Norman Whitfield) 6:12
Two Tribes (For the Victims of Ravishment) 3:23
Ferry (Go) (Gerry Marsden) 1:49
Born to Run (Bruce Springsteen) 3:56
San Jose (The Way) (Burt Bacharach, Hal David) 3:09
Nakon velike dvojbe kojim albumom predstaviti Lemonheadse u nezaboravnim vatrama, izbor je pao na ovo remek djelo. A mogao je to biti i bio koji drugi. Naročito Atlantic years package. Jer više vrijedi zadnja četvrtina dvanaeste pjesme Limunoglavih sa bilo koje ploče nego svi fuckin’ Pearl Jamovi svijeta. Ma koliko mi šutjeli o tome.