KLFM

Novosti na obzorju – Giant (Giant) Sand, dEUS i Wovenhand

S neočekivanom navalom kvalitetnih novih albuma (u stvari i ne baš toliko neočekivanom – uvijek je tako pred ljeto) ide i jedno birokratski ažurno izdanje emisije Exit koje će Vam ponuditi uvid u te novitete. Istina, neka zvučna imena koja su upravo objavila (ili će u relativno kratkom roku objaviti) svoje nove uradke su smjerno ostavljena za naredne subote; primjerice Neil Young & Crazy Horse sa svojom Americanom ili pak Alejandro Escovedo, kojemu je upravo izašao osmi album nazvan Big Station.

Što onda slijedi danas? Tko je, po skromnom urednikovom mišljenju zaslužio da se pojavi u eteru prije samoga Neil Younga?

Pa, krenimo redom

1. a)Giant Giant Sand – Tucson

Howe Gelb ne može zakazati već samo iznenaditi. Prvi šok je naziv sastava, promjenjen nakon skoro 27 godina konstantnog djelovanja pod zastavom na kojoj piše Giant Sand. Neli će reći kako tu i nema nekih promjena pošto je imenu dodan tek još jedan ‘giant’; no to se dodavanje donekle reflektira i na glazbenom materijalu. Stvar je u tome što je Gelb kroz ovih 27 godina izvrtio tri ključne postave. Prvu (od 1985. pa do albuma Long Stem Rant) su pored njega sačinjavali bivša mu djevojka Paula Brown, te izvrsni glazbenici Chris Cacavas, Tim Larkins i Van Christian. Spomenuti Long Stem Rant (1991.) Gelb snima u prijateljevom štaglju tek uz pomoć novopridošlog bubnjara Joey Convertina, a nedugo potom im se pridružuje i basist Joey Burns. Ta ključna i nezaboravna postava Giant Sanda djeluje kroz devedesete, no već se sredinom desetljeća lagano rasipa glede djelovanja Burnsa i Convertina unutar projekta Friends of Dean Martinez, te njihovog vlastitog ispušnog ventila nazvanog Calexico.

Njegovo veličanstvo Howe Gelb

U novi milenij Gelb ulazi uz novu životnu ljubav, stanovitu dankinju zbog koje čak seli u Kopenhagen, a to će u konačnici rezultirati ‘vikinškom’ postavom Giant Sanda (lokalne novopridošlice su Thøger T. Lund, Anders Petersen te Peter Dombernovsky, depigmetizirana stvorenja čija je pojava u početku izazivala sumnje – kako će se pobogu ti mlitavci snaći u sazvučjima pješčanih oluja i nemilosrdnog sunca?). Budimo korektni – Howe Gelb je u međuvremenu snimao, kako već on samo to zna, pod raznim imenima i projektima: Band of Gypsyes, Arizona Amp and Alternator ili pod vlasitim imenom (Blackyja Ranchettea je ostavio negdje u svojoj pustinjskoj povijesti), no ova je nordijska trojka očito zadovoljila stroge maestrove kriterije, i izgleda da se u dogledno vrijeme od njih ne namjerava odvajati.

Howe i vikinzi

Album Tucson ne donosi velike odmake u odnosu na It’s all over… the Map, proVISIONS ili Blurry Blue Mountain. Ako razlike i postoje, sami ćete ih uočiti – uostalom, vjernim je slušateljima ove emisije mozak ionako već temeljito ispran Gelbovim stvaralaštvom, pa neće biti teško!

1. b)dEUS – Following Sea

Točno tri mjeseca nakon uspjelog (hm… 200 ljudi u Tvornici?) zagrebačkog koncerta, belgijski kantautor Tom Barman i njegov dEUS se vraćaju sa novim projektom nazvanim Following Sea. Ključni detalj koji poznavateljima njihova opusa bode oči jest dosad najmanja (oko godinu dana) razlika između dva objavljena albuma, jer, prethodni uradak Keep You Close je svjetlost dana ugledao koncem rujna 2011. Preciznijim sagledavanjem situacije se stječe dojam kako su oba stvarana paralelno, a izdavanje sa polugodišnjim odmakom je tek vješta igra u cilju kreiranja blizanaca (desetak godina ranije je Radiohead koristio isti model u slučaju remek djela Kid A / Amnesiac). Na pitanje o detaljima ću odmahnuti glavom – album sam preslušao tek dva puta, no ukoliko se cjepidlaki poput mene već urezao u svijest, ne može biti promašaj. OK, OK, ima onih koji će se pozvati na tri kanonska albuma dEUS-a (Worst Case Scenario, In a Bar under the Sea i Ideal Crash), no bespredmetno je negirati djelovanje sastava u novom mileniju. Na koncu konca, ne možete očekivati da određeni bend stalno zvuči revolucionarno, a i vanjske okolnosti očito djeluju na Barmana i ekipu. Valonci i Flamaci si konstantno jebu mater zagrijavajući se za predstojeći balkanski scenario krvavog rasapa Belgije, a tu je i teret glavnog grada kao nametnutog eurometropolisa! Možda navedeno i nije razlog drastičnog odmaka u zvuku dEUS-a, no to nije bitno, a možda ni istinito. Istinita je samo jedna stvar – nisu trebali mijenjati onaj prepoznatljivi i prihvaćeni logotip! Osobno ostajem pri uvjerenju da je dEUS najkvalitetniji izvozni proizvod kraljevine Belgije – naravno, nakon piva i čokolade!

PS. Pažljivim proučavanjem povijesti suvremene glazbe, te korištenjem nama balkancima svojstvene metode brojanja krvnih zrnaca ćete uočiti da, slično Giant (Giant) Sandu i ovaj sastav ima u postavi jednog Poljaka. Široka je ta slavenska duša, iako im to neće pomoći protiv grčke reprezentacije…

1. c)Woven Hand – Live at Roepaen

Iz Belgije idemo u susjednu Nizozemsku, kraljevinu koja će do 2014. predviđenim krvavim ratom i uz malu pomoć onih šovinista francuza (malo f, namjerno) rascijepiti prvonavedenu na dva dijela. Ne nije riječ o nekom dutch sastavu, već o koncertnom zapisu dragog nam Davida Eugene Edwardsa i njegovog Wovenhanda (zadnjih se godina više ne piše odvojeno). Čertnaestog su prosinca 2010. odsvirali nezaboravan koncert u mračnom ambijentu protenstantske bogomolje na rubu gradića Roepaena. Nije ovo prvi koncertni zapis Edwardsa i ekipe, ali je prvi pod Wovenhand etiketom, te što je još važnije, prvi regularni live album (bio 16HP ili WH) na kojemu nema niti jedne obrade pjesme koju potpisuje dragi nam obješenjak Ian Curtis.

Repent, You Sinner!!!

Još nešto – na predstojeći američki Dan nezavisnosti (4th of July), Wovenhand nastupa u zagrebačkoj Močvari, pa će svatko tko imalo drži do sebe otići pokloniti se ovom unuku zadrtog protestantskog propovjednika, tek zbog vlastite satisfakcije… jednom ćemo pričati unucima o tome!

Eto, toliko o novitetima. Iggy Pop, Patty Smith, Neil Young i ostali korisnici infuzija sa gerijatrije će ipak malo pričekati!

Želim Vam ugodno slušanje – ipak je ovo prvo ‘živo’ izdanje emisije Exit pod novim KLFM brandom, pa nek bude u skladu sa urednikovim afinitetima.

Još nešto – nekoliko godina korišteni model slovno-grafičkog bilježenja imena emisije (EXIT) se od ovoga dana pretvara u Exit, ili čak exit, pošto ne želim opetovano odgovarati na pitanja ima li ova emisija nekakve veze sa stanovitim srednjeeuropskim glazbenim festivalom. Jer…

NEMA!!!