The Fruit of the Original Sin
… a collection of afterhours preoccupations …
Woven Hand
U najavi prošlotjednog priloga o Davidu Eugeneu Edwardsu i njegovom sastavu 16 Horsepower je naglašeno kako ćemo vam prvom prilikom pružiti uvid u ‘propovjednikov’ noviji projekt Woven Hand (2001. – ). Pa, zašto odugovlačiti kad ste već zagrijani?
Uredništvo emisije eXit je obećalo. A ti ljudi ne krše obećanja, barem ukoliko nije prijeko nužno!
Dakle, u najavi prošlotjednog priloga o Davidu Eugeneu Edwardsu i njegovom sastavu 16 Horsepower je naglašeno kako ćemo vam prvom prilikom pružiti uvid u njegov noviji projekt Woven Hand (2001. – ). Pa, zašto odugovlačiti kad ste već zagrijani?
Sastav je dakle utemeljen 2001. i Edwardsu je trebao poslužiti kao svojevrsni ispušni ventil koji bi mu omogućio kretanje u širim i slobodnijim formama od onih kakve mu je nametao njegov tadašnji projekt 16 Horsepower, a te su novootkrivene glazbene vode podrazumijevale zanimljiv kolaž alternativnog countryja, punka, neofolka, ambijentalne glazbe, klasičnog rocka i brojnih drugih naizgled nespojivih trendova. Ipak, zvuk prvih nekoliko albuma (očekivano, i nastupa koji su pratili njihove promocije) balansirao je na rubu teatralnog i komornog. Nije zgoreg spomenuti i taj danas već antologijski prvi hrvatski koncert (Teatar &TD, 05. lipnja 2007.), kada su, najvjerojatnije po volji samog sastava, u dvorani ostavljena sva sjedaća mjesta, a kako mu je to i bio običaj još od početka bavljenja glazbom, sjedio je i David Eugene Edwards.
Počevši od albuma Threshingfloor (2010.), Wovenhand lagano napušta krajolike kojima dominira onaj gotovo religiozni ambijentalni trans, hvatajući konce jednog rockerskijeg i svakako žešćeg modela. The Laughing Stalk (2012.) i Refractory Obdurate (2014.) takve naznake pretvaraju u činjenice, a zasad posljednji uradak, upravo objavljeni Star Treatment nastavlja zacrtanom stazom.
Wovenhand danas zvuči kao punokrvni rock sastav koji u svojoj jasnoći i čvrstini brodi između ne toliko jasno definiranih obala punka i bluesa (između ostalog, molim lijepo!), no i to je dovoljno da baci na koljena i odvali edukativni šamar razvikanim ‘rock spasiteljima’ kao što su Jack White, The Black Keys i slična imena koja u usporedbi s Edwardsovim genijem pogonjenim ničeanskom voljom i karakterističnim protestantskim zanosom djeluju kao školarci koji na maturalnom izletu prčkaju po instrumentima s kojima, da prostite, ne znaju što bi, osim da ih uguraju tamo gdje Sunce ne sjaji.
Bio je ovo tek kratak osvrt na lik i djelo Davida Eugenea Edwardsa kroz Wovenhand inkarnaciju, no više nije ni potrebno pošto na KLFM-ovom portalu možete pronaći pregršt članaka takve tematike te tako utvrditi gradivo, ako vas baš zanima. Glazba će vam, uostalom, reći mnogo više!
autor: Vjeran Stojanac, 30/09/2016
Vezane objave
Arhiva
Nebraska Story: Simon Joyner & Conor Oberst
Sometimes you wake up in the dark,
silver skies and golden needles,
pale lights and the cold cold milk.
Experiment II: And Also the Trees / Bauhaus / Chameleons UK
Nalik emisiji od prije tri tjedna, i danas ćemo vrludati labirintima britanskog post-punka, no sa naglaskom na ne ona urbana područja, već na male industrijske gradiće i ruralne sredine!
Ian Curtis (18. 05. 1980. – 18. 05. 2012.) / Što je zemljovid? / The Journey is Long – Jeffrey Lee Pierce Sessions Project
Red prisjećanja na voljenog pokojnika, kratko razglabanje o umjetnicima čiji su uradci pronašli novi život u vidu toponima na omotu novog albuma sastava Saint Etienne, te drugi dio homagea Jeffrey Lee Pierceu – što više tražiti u ovim turbulentnim danima?
