Covering Up!
Ovog tjedna tj ove subotnje većeri eXit predstavlja tri vrhunska albuma obrada!
Woven Hand
U najavi prošlotjednog priloga o Davidu Eugeneu Edwardsu i njegovom sastavu 16 Horsepower je naglašeno kako ćemo vam prvom prilikom pružiti uvid u ‘propovjednikov’ noviji projekt Woven Hand (2001. – ). Pa, zašto odugovlačiti kad ste već zagrijani?
Uredništvo emisije eXit je obećalo. A ti ljudi ne krše obećanja, barem ukoliko nije prijeko nužno!
Dakle, u najavi prošlotjednog priloga o Davidu Eugeneu Edwardsu i njegovom sastavu 16 Horsepower je naglašeno kako ćemo vam prvom prilikom pružiti uvid u njegov noviji projekt Woven Hand (2001. – ). Pa, zašto odugovlačiti kad ste već zagrijani?
Sastav je dakle utemeljen 2001. i Edwardsu je trebao poslužiti kao svojevrsni ispušni ventil koji bi mu omogućio kretanje u širim i slobodnijim formama od onih kakve mu je nametao njegov tadašnji projekt 16 Horsepower, a te su novootkrivene glazbene vode podrazumijevale zanimljiv kolaž alternativnog countryja, punka, neofolka, ambijentalne glazbe, klasičnog rocka i brojnih drugih naizgled nespojivih trendova. Ipak, zvuk prvih nekoliko albuma (očekivano, i nastupa koji su pratili njihove promocije) balansirao je na rubu teatralnog i komornog. Nije zgoreg spomenuti i taj danas već antologijski prvi hrvatski koncert (Teatar &TD, 05. lipnja 2007.), kada su, najvjerojatnije po volji samog sastava, u dvorani ostavljena sva sjedaća mjesta, a kako mu je to i bio običaj još od početka bavljenja glazbom, sjedio je i David Eugene Edwards.
Počevši od albuma Threshingfloor (2010.), Wovenhand lagano napušta krajolike kojima dominira onaj gotovo religiozni ambijentalni trans, hvatajući konce jednog rockerskijeg i svakako žešćeg modela. The Laughing Stalk (2012.) i Refractory Obdurate (2014.) takve naznake pretvaraju u činjenice, a zasad posljednji uradak, upravo objavljeni Star Treatment nastavlja zacrtanom stazom.
Wovenhand danas zvuči kao punokrvni rock sastav koji u svojoj jasnoći i čvrstini brodi između ne toliko jasno definiranih obala punka i bluesa (između ostalog, molim lijepo!), no i to je dovoljno da baci na koljena i odvali edukativni šamar razvikanim ‘rock spasiteljima’ kao što su Jack White, The Black Keys i slična imena koja u usporedbi s Edwardsovim genijem pogonjenim ničeanskom voljom i karakterističnim protestantskim zanosom djeluju kao školarci koji na maturalnom izletu prčkaju po instrumentima s kojima, da prostite, ne znaju što bi, osim da ih uguraju tamo gdje Sunce ne sjaji.
Bio je ovo tek kratak osvrt na lik i djelo Davida Eugenea Edwardsa kroz Wovenhand inkarnaciju, no više nije ni potrebno pošto na KLFM-ovom portalu možete pronaći pregršt članaka takve tematike te tako utvrditi gradivo, ako vas baš zanima. Glazba će vam, uostalom, reći mnogo više!
autor: Vjeran Stojanac, 30/09/2016
Vezane objave
Arhiva
Postapokaliptični nekrolozi / Sonična entropija: J.G. Ballard i glazba
Dva postapokaliptična nekrologa – po jedan za Tomaža Hostnika i Joe Strummera, te osvrt na utjecaj jednog postapokaliptičnog pisca na glazbene trendove – idealno za dan nakon 21.12.2012!
R.E.M. – In Memoriam
REM su istinski velik sastav ne samo zbog veličanstvenog opusa i fantastičnih koncernih nastupa, već i činjenice da su znali prepoznati trenutak kada se treba časno povući. Dovoljno za ulazak u Aleju vječnih velikana!
The Lamb Lies Down On Broadway
U ovosubotnjem eXitu preslušajte ‘The Lamb Lies Down on Broadway’ sastava Genesis, uradak koji je još 1974. postavio model konceptualnog albuma i scenskog spektakla.
