U najavi prošlotjednog priloga o Davidu Eugeneu Edwardsu i njegovom sastavu 16 Horsepower je naglašeno kako ćemo vam prvom prilikom pružiti uvid u ‘propovjednikov’ noviji projekt Woven Hand (2001. – ). Pa, zašto odugovlačiti kad ste već zagrijani?
Uredništvo emisije eXit je obećalo. A ti ljudi ne krše obećanja, barem ukoliko nije prijeko nužno!
Dakle, u najavi prošlotjednog priloga o Davidu Eugeneu Edwardsu i njegovom sastavu 16 Horsepower je naglašeno kako ćemo vam prvom prilikom pružiti uvid u njegov noviji projekt Woven Hand (2001. – ). Pa, zašto odugovlačiti kad ste već zagrijani?
Sastav je dakle utemeljen 2001. i Edwardsu je trebao poslužiti kao svojevrsni ispušni ventil koji bi mu omogućio kretanje u širim i slobodnijim formama od onih kakve mu je nametao njegov tadašnji projekt 16 Horsepower, a te su novootkrivene glazbene vode podrazumijevale zanimljiv kolaž alternativnog countryja, punka, neofolka, ambijentalne glazbe, klasičnog rocka i brojnih drugih naizgled nespojivih trendova. Ipak, zvuk prvih nekoliko albuma (očekivano, i nastupa koji su pratili njihove promocije) balansirao je na rubu teatralnog i komornog. Nije zgoreg spomenuti i taj danas već antologijski prvi hrvatski koncert (Teatar &TD, 05. lipnja 2007.), kada su, najvjerojatnije po volji samog sastava, u dvorani ostavljena sva sjedaća mjesta, a kako mu je to i bio običaj još od početka bavljenja glazbom, sjedio je i David Eugene Edwards.
Počevši od albuma Threshingfloor (2010.), Wovenhand lagano napušta krajolike kojima dominira onaj gotovo religiozni ambijentalni trans, hvatajući konce jednog rockerskijeg i svakako žešćeg modela. The Laughing Stalk (2012.) i Refractory Obdurate (2014.) takve naznake pretvaraju u činjenice, a zasad posljednji uradak, upravo objavljeni Star Treatment nastavlja zacrtanom stazom.
Wovenhand danas zvuči kao punokrvni rock sastav koji u svojoj jasnoći i čvrstini brodi između ne toliko jasno definiranih obala punka i bluesa (između ostalog, molim lijepo!), no i to je dovoljno da baci na koljena i odvali edukativni šamar razvikanim ‘rock spasiteljima’ kao što su Jack White, The Black Keys i slična imena koja u usporedbi s Edwardsovim genijem pogonjenim ničeanskom voljom i karakterističnim protestantskim zanosom djeluju kao školarci koji na maturalnom izletu prčkaju po instrumentima s kojima, da prostite, ne znaju što bi, osim da ih uguraju tamo gdje Sunce ne sjaji.
Bio je ovo tek kratak osvrt na lik i djelo Davida Eugenea Edwardsa kroz Wovenhand inkarnaciju, no više nije ni potrebno pošto na KLFM-ovom portalu možete pronaći pregršt članaka takve tematike te tako utvrditi gradivo, ako vas baš zanima. Glazba će vam, uostalom, reći mnogo više!
U petak, 24. srpnja, objavljeno je remasterirano reizdanje ‘trećeg’ samostalnog albuma Rogera Watersa, ‘Amused to Death’. Nije teško pogoditi zašto se Waters nakon skoro 23 godine odlučio na remasteriranje i ponovno objavljivanje ovog konceptualnog remek-djela. Svijet se nije promjenio na bolje, diljem Zemlje ratovi i dalje bijesne, no danas su nam bliži no ikad. Razlog tomu su, pogađate, novi mediji koji su u međuvremenu izronili na površinu, potisnuvši donekle čak i staru dobru televiziju. Svijet je umrežen, tako da se svaka nova vijest promptno pojavi na većini internetskih portala, a servisi poput youtubea ili vimea garantiraju trenutni uvid u vizualni zapis događaja – ne treba čak čekati izvanredne TV vijesti! No, poruka ovog albuma jest poruka nade, koliko god ta bila sitna, mizerna, čak i podobna za ignoriranje!
16 HorsepowerPrije nego što je vlastitu egistenciju nastavio kao bitno eteričniji i obuhvatniji Woven Hand, projekt 16 Horsepower je kao ‘brainchild’ Davida Eugenea Edwardsa godinama krčio pionirske staze spajajući punkersku energiju, američko folk naslijeđe te romantične ali i mračne te apokaliptičke vizije svojeg tvorca. U ovotjednom izdanju eXita možete konačno steći vlastiti uvid u taj istovremeno nježni i prijeteći zvuk kultnih 16 Horsepower!
Nakon podsjetnika na nedavno održani zagrebački nastup Crippled Black Phoenixa slijedi temeljiti prikaz karijere Jay Farrara i njegova sastava Son Volt, te eksperimentalno akustički album Juliana Copea, Ye Skellington Chronicles.
Prije točno deset godina, 11. listopada 2005., po prvi je puta u Splitu nastupila enigmatska osobnost zvana Eugene Chadbourne – glazbenik širokog raspona interesa i afiniteta, novinar koji između ostalog piše i recenzije za internetski portal Allmusic, radio voditelj, svjetski putnik, inovator u području glazbenih instrumenata, eksperimentator… Niz tu ne završava! Ovotjedno izdanje emisije eXit donosi svojevrsnu retrospektivu njegovog djelovanja, s naglaskom na snimke s tog danas već legendarnog koncerta, kao i još dva održana u našem gradu u veljači 2007., te u listopadu 2009.
