U najavi prošlotjednog priloga o Davidu Eugeneu Edwardsu i njegovom sastavu 16 Horsepower je naglašeno kako ćemo vam prvom prilikom pružiti uvid u ‘propovjednikov’ noviji projekt Woven Hand (2001. – ). Pa, zašto odugovlačiti kad ste već zagrijani?
Uredništvo emisije eXit je obećalo. A ti ljudi ne krše obećanja, barem ukoliko nije prijeko nužno!
Dakle, u najavi prošlotjednog priloga o Davidu Eugeneu Edwardsu i njegovom sastavu 16 Horsepower je naglašeno kako ćemo vam prvom prilikom pružiti uvid u njegov noviji projekt Woven Hand (2001. – ). Pa, zašto odugovlačiti kad ste već zagrijani?
Sastav je dakle utemeljen 2001. i Edwardsu je trebao poslužiti kao svojevrsni ispušni ventil koji bi mu omogućio kretanje u širim i slobodnijim formama od onih kakve mu je nametao njegov tadašnji projekt 16 Horsepower, a te su novootkrivene glazbene vode podrazumijevale zanimljiv kolaž alternativnog countryja, punka, neofolka, ambijentalne glazbe, klasičnog rocka i brojnih drugih naizgled nespojivih trendova. Ipak, zvuk prvih nekoliko albuma (očekivano, i nastupa koji su pratili njihove promocije) balansirao je na rubu teatralnog i komornog. Nije zgoreg spomenuti i taj danas već antologijski prvi hrvatski koncert (Teatar &TD, 05. lipnja 2007.), kada su, najvjerojatnije po volji samog sastava, u dvorani ostavljena sva sjedaća mjesta, a kako mu je to i bio običaj još od početka bavljenja glazbom, sjedio je i David Eugene Edwards.
Počevši od albuma Threshingfloor (2010.), Wovenhand lagano napušta krajolike kojima dominira onaj gotovo religiozni ambijentalni trans, hvatajući konce jednog rockerskijeg i svakako žešćeg modela. The Laughing Stalk (2012.) i Refractory Obdurate (2014.) takve naznake pretvaraju u činjenice, a zasad posljednji uradak, upravo objavljeni Star Treatment nastavlja zacrtanom stazom.
Wovenhand danas zvuči kao punokrvni rock sastav koji u svojoj jasnoći i čvrstini brodi između ne toliko jasno definiranih obala punka i bluesa (između ostalog, molim lijepo!), no i to je dovoljno da baci na koljena i odvali edukativni šamar razvikanim ‘rock spasiteljima’ kao što su Jack White, The Black Keys i slična imena koja u usporedbi s Edwardsovim genijem pogonjenim ničeanskom voljom i karakterističnim protestantskim zanosom djeluju kao školarci koji na maturalnom izletu prčkaju po instrumentima s kojima, da prostite, ne znaju što bi, osim da ih uguraju tamo gdje Sunce ne sjaji.
Bio je ovo tek kratak osvrt na lik i djelo Davida Eugenea Edwardsa kroz Wovenhand inkarnaciju, no više nije ni potrebno pošto na KLFM-ovom portalu možete pronaći pregršt članaka takve tematike te tako utvrditi gradivo, ako vas baš zanima. Glazba će vam, uostalom, reći mnogo više!
Ovotjedno izdanje emisije eXit premijerno predstavlja “1. VIII 1944. Warszawa”, nedavno objavljeni EP Laibacha posvećen 70-godišnjici neuspjelog no svejedno značajnog varšavskog ustanka. Ostatak programa nudi snimku koncerta Crime & the City Solutiona iz listopada 2012., u vrijeme promo-turneje albuma “American Twilight”, te jedan tri desetljeća star live zapis Tuxedomoona, za one koji planiraju pohoditi njihov predstojeći show u sklopu festivala SuperUho.
Grant Hart je upravo objavio četvrti samostalni album ‘The Argument’, temeljen na motivima Burroughsovog nikad realiziranog scenskog djela ‘Lost Paradise’, koje je pak varijacija na čuvenu epsku poemu Johna Miltona. Također, svega nas nekoliko dana dijeli od koncerta Rogera Watersa na splitskom Poljudu, gdje će po tko zna koji put izvesti svoj (ili možda ipak flojdovski?) magnum opus ‘The Wall’. Ima li mjesta dvojbama, i koliko su opravdane glasine koje već godinama prate ovog kontroverznog glazbenika?
