10 godina emisije eXit
Jubilarno izdanje…. Cheers!
16 Horsepower
Prije nego što je vlastitu egistenciju nastavio kao bitno eteričniji i obuhvatniji Woven Hand, projekt 16 Horsepower je kao ‘brainchild’ Davida Eugenea Edwardsa godinama krčio pionirske staze spajajući punkersku energiju, američko folk naslijeđe te romantične ali i mračne te apokaliptičke vizije svojeg tvorca. U ovotjednom izdanju eXita možete konačno steći vlastiti uvid u taj istovremeno nježni i prijeteći zvuk kultnih 16 Horsepower!
Grad Denver je smješten na nadmorskoj visini od 5280 stopa, što je aproksimativno 1609 metara. Kroz grad, preciznije kroz Denver Union Station prolazi 105-ti meridijan zapadno od Greenwicha, dakle upravo onaj koji definira vremensku zonu znanu kao Mountain Time Zone, odnosno UCT-7.
Lociran na visoravni i nedaleko podnožja Rocky Monutainsa, grad pruža specifičnu scenografiju koja priziva starozavjetne i apokaliptične slike. Vječno prisutni vjetar i ledeni zrak nakon dugotrajnog valjanja po travi prerijske visoravni konačno stižu do prvih predgrađa i razbijaju se poput fiktivnih valova na oceanskoj obali, te nastavljaju svoje lutanje između kanjona ulica i zgrada. Iako urban i napučen, Denver je izdvojen od svojih žitelja, on nije grad s kojim se saživljuje, on je scenografija za individualizirane sudbine. Nekoć kultno mjesto i ključna luka beatničkih staza na putu iz New Yorka u San Francisco, ovaj grad nadživljuje svoje mitove i nastavlja stremiti ka olujnom nebu Colorada.
Denverska međunarodna zračna luka (DIA) glasi kao kultno mjesto među teoretičarima zavjere. Navodno je izvedena nad tajnom podzemnom bazom, te protkana ikonografijom koja uključuje masonske i cionističke simbole, te murale koji upućuju na simboliku Iluminata i Novog svjetskog poretka. Čak su poletne i slijetne staze izvedene u ornamentici koja se ovisno o kutu gledanja transformira iz svastike u Davidovu zvijezdu i obrnuto.
U takvom se Denveru sredinom osamdesetih trajno nastanio David Eugene Edwards, individua na koju ćemo u daljnjem tekstu referirati kraticom DEE.
Navedeni se rodio 1968 u nenavedenom dijelu savezne države Colorado. Odrastao je uz djeda, propovjednika i svećenika Nazarenske kršćanske crkve, a djetinjstvo provodi putujući s njim po Coloradu i okolnim državama poput Nebraske, Utaha i Wyominga, slušajući propovjedi o sumpornom ognju Božijeg gnjeva, grijehu, iskupljenju i žrtvi. U sedamnaestoj godini se ženi za izabranicu svojeg srca, no djed se protivi braku nakon čega DEE bježi od njega. Zauzvrat, djed ga anatemizira vječnim prokletstvom. Taj će događaj, prijeloman u DEE-jevu životu biti onaj okidač koji će ga natjerati da odbaci nazarenski svjetonazor i pronađe vlastite kršćanske puteve.
Ali, u njemu se nije krio samo mistik, već i pjesnik. Relativno se rano uključio u Denversku post – punk scenu. Tako je 1984. na nastupu Echo and the Bunnymena upoznao Kevena Solla s kojim će sedam godina docnije utemeljiti Sixteen Horsepower, jedinstveni sastav koji je prvi ponudio amalgam punka, countryja, bluesa i bluegrassa, obojen u nijanse DEE-jevog kršćanskog svjetonazora i uz primjetne utjecaje uzora među kojima se ističu Bob Dylan, Nick Cave, Leonard Cohen, The Gun Club, Joy Division, Townes Van Zandt…
Zvuk ovog sastava primarno je utemeljen na minimalizmu bluesa i relativno prljavom zvuku harmonike i banjoa, uz frenetične gitarske pasaže i kotrljajuću ritam sekciju bubnja i kontrabasa. Nije ni čudo da su vrlo brzo stekli kultni status te enorman broj sljedbenika (Lonesome Wyatt and Holy Spooks, Those Poor Bastards, Sons of Perdition, Midnight Choir, Mysourri…). Taj frenetični spoj punkerske energije, američkog folk naslijeđa i vlastitih Edwardsovih vizija definirao je ne samo karakterističan feeling lokalne Denverske underground scene, već je svojim utjecajem protkao aktualnu glazbenu Americanu na dotad neviđen mračno-romantični način!
Neizbježno, DEE-jevi se horizonti vremenom šire. Pošto propovjednički sirovi zvuk nije bilo moguće transformirati u zaokruženi ambijent mraka a bez gubitka esencijalnog, dotični će gdine 2002., još za postojanja Sixteen Horsepowera pokrenuti sastav Woven Hand (naziv potječe od položaja sklopljenih ruku pri molitvi). Iako utemeljen na sastavu prethodniku, ovaj projekt ide korak dalje. Gotovo apokaliptični u svojem fluidnom mraku, Woven Hand nalikuju jedrenjaku na olujnom noćnom moru, jedrenjaku koji vođen Božjom rukom sigurno plovi kroz valove izbjegavajući hridi i plićine. Odjeci i duboki tonovi, tren oštri a odmah zatim prigušeni pa opet reski i prijeteći obavijaju se oko molskih sazvučja te DEE-jevog gitarskog tkanja i propovjedničkog baritona materijalizirajući trenutak nemogućeg, trenutak kad pojedinac nalazi sebe i svoja djela pred licem Svevišnjeg, trenutak kada čovjek ostaje ogoljen pred Njegovim pogledom. Mada, to je jedna druga priča u čije vode uskoro uplovljavamo.
DEE je siva eminencija Denverske underground scene, pokretač (zajedno sa Norlanderom i Slim Cessnom) mitskog country cabaret sastava Denver Gentlemen, misteriozna inkarnacija propovjednika sudnjeg dana.
DEE je esencija konjske lubanje nabijene na križ uz prerijski puteljak dok u daljini bljeskaju munje a zapadni vjetar donosi odjeke gromova i prve kapi kiše s vječnim snijegom prekrivenih vrhova Rocky Mountainsa.
DEE očito nije samo još jedan u ne baš tako beskrajnoj niski bible/rifle/whiskey kantautora. Pred njegovim apokaliptičnim bujicama, čak se i najjezivije Caveove vizije tope poput kockice leda u ispražnjenoj čaši bourbona ostavljenoj na suncu!
DEE je an sich religija za odabrane, i to uopće ne zvuči prepotentno!
autor: el5egundo, 23/09/2016
Vezane objave
Arhiva
Tuxedomoon
Čitava se karijera sastava Tuxedomoon može promatrati kao razbijanje prepreka i premoščivanje razdora – kako onih interkontinentalnih, tako i između akademskih korijena i pop forme, te između izričaja putem različitih formi i medija.
David Gilmour (još jednom)
Zbog pregršti obveza, među koje spada i uredničko hodočašće u Pulu, ovog tjedna neće biti novog izdanja emisije eXit, No, s dobrim razlogom repriziramo ono prošlotjedno, tematski posvećeno Davidu Gilmouru. Možda svi oni kojima je splet okolnosti omeo mogućnost prisustvovanja koncertu neće doći na svoje, no zrnce utjehe je ipak zrnce utjehe. U trenucima kada maestro izađe na pozornicu Arene i tako službeno otvori “Rattle That Lock” turneju, KLFM će smbolički biti u znaku tog vekikana koji ovom serijom nastupa vjerojatno zauvijek napušta blještavila pozornica. Teško da će itko imati nešto protiv toga – možda tek pokoji zlobnik, te stanoviti Roger W!
