U okruženju neobjašnjivih zvukova
Zadnjih su godina, u skladu s približavanjem ‘apokaliptičke’ 2012. (koja je došla i prošla) naglo porasla opažanja čudnih, neobjašnjivih zvukova koji diljem svijeta zbunjuju i plaše svjedoke.
Slijedi jedna nepoznata crtica iz ranih dana velikog umjetnika, dok je još bio običan pilot pod direktnom ingerencijom Hermanna Göringa, tog čudesnog fluida Luftwaffea!
Iskreno se nadam da će tekst koji slijedi razveseliti one rijetke Fluxusovce među Vama. Možda i osobe sklone proučavanju nepoznatih detalja iz života kultnih umjetnika. Možda pokojeg povjesničara ili nostalgičara. U svakom slučaju, priloženi materijal može poslužiti kao ‘missing link’ u traženju konekcije između tableta saharina, te mrtvih zečeva i hodanja po Rajni.

Napomena: Beuysovo pismo roditeljima je preuzeto iz Statusa, magazina za političku kulturu i društvena pitanja; broj 10 (jesen 2006.)
Izbor i koncept: Vjeran Stojanac
autor: Vjeran Stojanac, 18/07/2013
Arhiva
Zadnjih su godina, u skladu s približavanjem ‘apokaliptičke’ 2012. (koja je došla i prošla) naglo porasla opažanja čudnih, neobjašnjivih zvukova koji diljem svijeta zbunjuju i plaše svjedoke.
Najproduktivnija i svakako najinovativnija “tvornica” elektroničke glazbe u pedesetima bio je BBC-ov legendarni studio u Maida Valeu, u Londonu, poznatiji pod imenom Radiophonic Workshop. Osim glazbe novog doba koja je nastajala na ovom mjestu korištenjem ranih elektroničkih instrumenata i brojnih drugih domišljatih metoda, ovdje su nastajale i središnje teme za serije kao što su Doctor Who i Blake’s 7. Da nije bilo BBC-ovog Radiophonic Workshopa, upitno je kako bi uopće zvučala glazba Pink Floyda, Briana Enoa, ili pak Radioheada – svi su oni bili inspirirani radom inženjera i entuzijasta u jednoj prizemnici u Delaware Roadu…
Modernisti su željeli ogoljeti svijet misterija i emocija. Stoga i ne čudi da su na koncu uspjeli proizvesti arhitekturu smrti, smatrao je J. G. Ballard!
Neću reći da su Pauci s Marsa odgovorni za moju ljubav prema znanstvenoj fantastici, prije bi to bila slikovnica ‘Pale sam na svijetu’, no Bowie je za mene od prvog susreta bio vanzemaljac. Sa svojim raznobojnim očima (dobro, to i nije baš istina), odijevanjem, mijenama, pjesmama, vizualnim identitetom, osjećajem za trendove, odabirom filmova u kojima je glumio….
playlist