I hajde to, nego što je i onaj omraženi KUPEK, znate onaj što nas špijunira, što nas proziva, bio kod njih i pričao sa njima i, kaže vuk, da će i večeras biti bučno. Da će slaviti Dan Republike Šume, da će nas opet nazivati kretenima, da će remetiti naš sklad u neskladu.
Nekad, a to nekad je sve dalje i dalje, slavili smo jedan praznik. Dan Republike Šume mu bilo ime. U šumi su skladno živjeli jedni sa drugima medo, lija, zeko, vuk, pa i jež. Dok medo ili vuk ne ogladne, a oni koji su takvu šumu stvarali trudili su se da ni medo, a ni vuk ne budu gladni.
I na taj Dan Republike Šume okupljali su se da se prisjete tvoraca tog naizgled sklada. A onda se zeko sapleo o ježa, naljutili se oba, pa je jež odbio lijino gostoprimstvo, na što se lija razljutila, pa je oplela po zeki, a zeko se na sve to požalio svom drugaru medi koji je stao u zekinu obranu, razbjesnio se i razbio lijin dom, a vuk je sve to gledao sa strane i oblizivao se.
I tako su sjebali Republiku Šumu (ne miješamo je sa Republikom Šumskom, kako od milja zovu Republiku Srpsku), podijelili se i sad jedni na druge gledaju sa zazorom, strahom i ponekad se sjete tog zajedništva i pitaju se hoće li više ikad biti tako. Ne toliko zbog njih, već zbog malih meda, zeka, lisica, ježeva, pa i vukova.
Gledaju ih tako male kako bez imalo straha prilaze jedni drugima, kako su zaigrani i kako ih ne zanima ima li jež bodlje i mogu li se povrijediti, hoće li nekoga mala zečica šutnuti nogicama uplašena za svoju bezbjednost, da li će mali medo, onako smotan i trom, slučajno pasti na nekog od njih, te jeli mala lisica gladna. A i mali vuk je tako sladak i blentav. Pa kome on može išta nažao učiniti?
Hoće li i sutra biti tako? Ili da ih pripremimo na sve moguće strahove, da im prenesemo to nepovjerenje i mržnju, zarad njihova dobra?
Ali odakle to dolazi? Tko nam to remeti tu buku u glavi? Kakvi su to disonantni tonovi, „ko to tamo peva“, tko to tamo psuje, tko nas to proziva da smo kreteni? Zašto to rade? I zašto su tak‘ prosti?
Pričao mi je vuk da oni žele obnoviti Republiku Šumu i da tom bukom pokušavaju da opčine našu omladinu. Čak su, kaže mi vuk, svoj rođendan pomjerili i slave ga isti dan kad smo i mi nekad slavili Dan Republike Šume. Što je to nego provokacija?
I hajde to, nego što je i onaj omraženi KUPEK, znate onaj što nas špijunira, što nas proziva, bio kod njih i pričao sa njima i, kaže vuk, da će i večeras biti bučno. Da će slaviti Dan Republike Šume, da će nas opet nazivati kretenima, da će remetiti naš sklad u neskladu.
Pa nije baš tako bezazleno, kao što mislite jer će to trajati čitavu noć. Pa, da. Kaže vuk da pošaljete djecu na počinak jer su i prosti, jer puno psuju, upadaju nepristojno jedan drugome u misli i samo “seru”. Tako kaže vuk.
A gdje? Pa od 23 h i to puna dva sata, onda i reprize, pa ako i to prespavamo oni sve to stave na neki mixcloud i tu postoji opasnost da se pusti taj KUPEK sa tim Daškom i Mlađom svaki dan u bilo koje doba.
Pobjediti ih ne možemo. Nema šanse. A pridružiti im se?
Pomalo neobično izdanje KUPEK-a, ali zašto zapravo nije? Ideja da ugostimo jednog od gostiju, Ivana Zupanca čeka na realizaciju već neko vreme. Zapravo, prvog trenutka od kada se emitujemo iz galerije za fotografiju Opservatorijum koju vodi upravo Ivan i čiji je idejni tvorac, čekamo priliku. Pridružila su mu se još dva značajna imena iz struke, kada je o fotografiji reč, Aleksandar Zec i Srđan Veljović. Isti možda po profesiji, ali potpuno različiti. Svaki dosledan svojoj pasiji.