
Čitati, čitati i samo čitati
U onoj staroj jevrejskoj poslovici stoji ona: “ko visoko leti, nisko padne”. U nas se ta poslovica da primeniti u…
Zato svaka priča koja revitalizuje nekadašnju, zajedničku prošlost, posebno što teži na neki drugi način i ka zajedničkoj budućnosti, zaslužuje posebnu pažnju. Priča o kinu Armata u Prištini je upravo to.

Rijetko gdje postoji toliki urbanistički kaos, kakav postoji u Prištini. Konkurencija je žestoka, priznajemo, posebno ako sa druge strane postavimo Beograd. Priština gradi novi stil. Onaj stari, modernistički, socijalistički postojao je u užem centru grada. Prva asocijacija mnogima će biti dvorana “Boro i Ramiz”, koja danas nosi ime Adema Jasharija, kao i nekadašnji Trg Bratstva i Jedinstva, koji isto danas nosi naziv Adema Jasharija, na kom se nalazi spomenik Revoluciji, Miodraga Živkovića.
I sad ćete vi reći da je sve to već viđeno i da se Priština po tome ne razlikuje od drugih gradova u kojima je proces brisanja jednog dijela povijesti potiho skoro došao do kraja. Izmijenjeni su nazivi ulica, spomenici propadaju, a ako su čak opstali jer su, eto nekim čudom, zakonom zaštićeni, budu oskrnavljeni, kao što je to slučaj sa Grobnico narodnih heroja na Kalemegdanu.
Zato svaka priča koja revitalizuje nekadašnju, zajedničku prošlost, posebno što teži na neki drugi način i ka zajedničkoj budućnosti, zaslužuje posebnu pažnju. Priča o kinu Armata u Prištini je upravo to.
Nekadašnji Dom JNA, koji se nalazi u samom centru grada, nakon povlačena vojske zbog političkih razloga, 1988. godine, prvo je bio prazan, a onda je postao sjedište UNMIKA, pa EULEX-a, da bi posljednjih godina bio gotovo napušten. Prepušten je gradu Prištini koji brigu o ovom prostoru prepušta grupi entuzijasta predvođenih Alushom Gashijem. Sklapaju ugovor sa gradom i počinju stvaranje priče o kinu koji je puno više od samog kina. O kinu kom je film okosnica programa, ali u kom se organizuju i koncerti, ali povrh svega toga o kinu koje otvara brojna pitanja koje kosovsko društvo.
Ideja pomalo podsjeća na ono što je trebao biti bioskop Zvezda u Beogradu, ali nije se u tome uspjelo i to, između ostalog jer oni nisu imali podršku od gradskih, niti bilo kojih drugih struktura,
Dakle, u 256. KUPEK-u, pričamo sa Alushom Gashijem o kinu Armata, o tom naslijeđu Jugoslavije i njihovoj borbi da, bez obzira na duboke rane koje još uvijek izjedaju kosovsko društvo, opstane kino sa svim svojim specifičnostima iz jugoslavenskog perioda, uključujuči i samo ime.
Ovaj KUPEK specifičan je i po muzičkom izboru jer, kao i do sada, muzika prati temu, a zadužen za odabir je bio upravo Alush.
Stoga, ne propustite ovu sjajnu priču večeras od 23 h, a ako se to kojim slučajem desi, slušamo se naknadno na mixcloud kanalu.
autor: dejan kozul, 09/12/2019
Arhiva

U onoj staroj jevrejskoj poslovici stoji ona: “ko visoko leti, nisko padne”. U nas se ta poslovica da primeniti u…

Devetu godinu za redom Beogradom se šetalo u ime Ponosa. Devet godina za redom, ulica je mjesto gdje se ukazuje…

Poruke ispisane na zidovima su ogledalo jednog društva. Oni koji ih pišu i crtaju, često djeluju iz ilegale. U suprotnom…

To ste mogli biti vi. Stanete ispred nišana i čitate datum i godinu rođenja. Vi stojite ispred nišana, na mezarju,…
playlist