
Zemljopisi, umjetnost granica
Teško da postoji bolje mjesto za priču o umjetnosti i granicama od grada koji se na granicama nalazi, kako onim…

Prije svake katastrofe neki su ljudi upozoravali, protestvovali, štitili ono što mislimo da nam ne “bogom dano”. Mali broj je slušao, možda se priključio, a veći je samo mahnuo rukom. A onda dođu katastrofe. Zato ćemo ovog ponedjeljka zaviriti u bogatu #KUPEKarhiva da čujemo šta je u 303. K.U.P.E.K. -u pričala Lejla Kusturica iz Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT
Narod(i) kom je mjera ona „samo nek’ ne puca“ izgubio je gotovo sve – život, jer ovo život nije, no životarenje, izgubio je dostojanstvo, ali izgubio je i budućnost. Ili je na dobrom putu da je izgubi.
I jedino što mu je ostalo je šuma, te u njemu potok/rijeka što žubori. I tu se sve izbriše. Vrati na početke postavke. I moglo bi se tako valjda do vijeka, da se nije zagazilo i u šumu i u rijeku. Taj merak i rahat su posljednja linija jer to kad nestane, „valja nama preko rijeke“. I zato borba. Borba je to za mrvice dostojanstva i mira.
Pričamo o uličnoj borbi, parlamentarnoj borbi, o posljednjim linijama odbrane, a one izlaze van državnih okvira, jer to čini i priroda, ali i katastrofe. A to oduvijek čini i KUPEK.
autor: dejan kozul, 13/12/2021
Arhiva

Teško da postoji bolje mjesto za priču o umjetnosti i granicama od grada koji se na granicama nalazi, kako onim…

Legenda kaže ovako: „Nekad davno, u okolici Tuzle živio je dječak koji je uživao u nastalim jezerima. Toliko je uživao…

Kad je Rambo Amadeus zaguslao u osvit zadnjih jugoslovenskih dana, te zapjevao o Balkan Boyu, intelektualcu, činjenica znalcu te pozvao…

Što bi rekle naše bake, KUPEK je uzeo desetu godinu, a u desetu godinu je ušao onako kako KUPEK-u priliči…
playlist