KLFM

Ne zaboravimo djecu rata

Iskustvo rata na svakome od nas ostavlja neizbježne traume. Svjesno, nesvjesno, podsvjesno. Ostavlja i određena saznanja, iskustvo i kamo sreće da se ta saznanja i iskustva nemaju potrebe prenositi dalje. To bi značilo da nemaju ni kome jer ratova i ratnih trauma nema. Pokažite mi vi svijet u kom to ne postoji i tu stajem. Neću napisati više ni slova, baš kao što ni Aida Begić neće više nikada upaliti kameru. Ili možda hoće, ali da bi snimila komediju, a ne priču o ratnim traumama.

Piše: Dejan Kožul

Kako to nije slučaj onda joj ne preostaje nego da nakon trilogije (“Snijeg”, “Djeca” i “Ne ostavljaj me”) u kojima progovara o najugroženijima u ratovima, o ženama i djeci, malo sakupi snage i krene dalje. Krene dalje da se suočava s vlastitom, našom, ali i traumama nekih budućih žena i djece jer je to očigledno nepregledno prostranstvo. U 220. KUPEK-u pričamo o svemu tome upravo sa Aidom Begić, a odvojili smo je tokom festivala Slobodna zona u Beogradu gdje je film “Never Leave Me”, odnosno “Ne ostavljaj me” prikazan.

U međuvremenu Aida je dobila još jednu nagradu za najbolju režiju i film na festivalu u Uzbekistanu ali nije nam samo film bio tema razgovora. Priču o sirijskoj djeci nemoguće je ne sagledavati kroz naš, jugoslovenski kontekst, počev od ratova i izbjegle djece tokom 90-ih, pa do aktuelnih dešavanja na “balkanskoj ruti”, u BiH i odnosa prema izbjeglicama.

Nemoguće je sagledavati a ne sagledavati odnos, odnosno odgovornost Evrope, odnosno Evropske Unije, kao što je nemoguće i ne priupitati se kakva je moć filma i umjetnosti koja progovara o ovako teškim temama? Lako je to pitati. Valja pogledati film pa da vas vidim onda da li ćete imati ikakvu dilemu.

Aida Begić je svoje ratno iskustvo, iskustvo u radu s djecom iskoristila kako bi u novom filmu ukazala na neku drugu djecu, odnosno na djecu iz nekih drugih sredina. Ista su to djeca kao i ova ovdje. Radoznala, nevina i naivna. Toliko naivna da su spremna pitati: „Zašto odrasli rade to što rade pa se djeca osjećaju tako jadno“. Pitanje ne može biti logičnije. A odgovor? Odrasli logičan odgovor nemaju. A malo koga i zanimaju ta djeca. Aida Begić nije ta koju ne zanima. Nakon „Snijega“ i „Djece“ odlazi u Tursku, u izbjeglički kamp odmah uz sirijsku granicu i tu pravi čaroliju s izbjeglom djecom, koja rezultira filmom „Ne ostavljaj me“ u kojem glume upravo izbjeglice. Djeca izbjeglice. I to glume sebe same. Od pet milijuna sirijskih izbjeglica polovica su žene i djeca, a oko 600.000 su ratna siročad. Ovo je priča baš o njima.

A znate li vi odgovor na dato pitanje?

Slušanje ovog KUPEK-a vam svakako neće pomoći u dobijanju odgovora već će izvući još brojna druga pitanja a to svakako nije loše jer znači da smo vas natjerali da razmišljate.

Kraj 220. KUPEK-a posvetili smo opet Duji Luciću. Dobar je I povod za to. Ovogodišnji sajam knjige u Puli, odnosno “Sa(n)jam knjige u Istri “ posvećen je upravo Duji, a predstavljena je i njegova knjiga “Cervantesov trg: sabrane drame i songovi”, u čijem priređivanju je učestvovala Ružica Marjanović koja je, iako bolesna, uspjela izdvojiti vremena da predstavi knjigu i vama. A u nekom od budućih KUPEK-a, ako budete dobri i pažljivi, možda ugledate i štrumpfove a i Dujinu knjigu. Jedan od uslova je i da se uključite u kampanju na www.patreon.com/KUPEK. Uskoro će i Nova Godina. A to je svakako vrijeme poklanjanja.

Ratova i izbjeglica je bilo i prije Ukrajine. Bitno je da to ne zaboravimo i bitno je da ne zaboravimo i na tu djecu.  Zato se prisjećamo ovog razgovora ovog ponedjeljka, 28.02. 2022. od 23 h, a ako se promašimo znate da nas uvijek možete naći na :https://www.mixcloud.com/dejankozul/