
LUCIO DALLA / Lucio Dalla (1979)
Ožujak je mjesec Lucia Dalle (4.3.1943. – 1.3.2012.). Slušamo jedan o njegovih ključnih albuma – “Lucio Dalla” iz 1979. godine.
We wrote this song, it’s not too short, it’s not too long / It’s got back up voc’s in just the right places / It’s got a few oohs and ahhs / It takes a little pause / Just before the second chorus / Please play this song on the radio / …
O.Š: Stavljam NOFX u Nezaboravne Vatre na KLFM. Mislio sam White Trash, Two Heebs and a Bean album, a?
R.Z: Jep.
O.Š: Da, O.K. su oni. Full. A i malo odmor od bip-bup na radiju…
R.Z: NOFX Decline. Stvar od 8 minuta.
O.Š: Koja ti je spika sa njima? Kako su utjecali na Wrong Way?
R.Z: Odličan bend, šta… To se slušalo onda.

Četvrti studijski album američkog (USA) glazbenog sastava NOFX. Objavljen 5.11.1992. godine preko Epitaph Records. Ovo je prvi NOFX-ov album na kojem gitaru svira El Hefe, i prvi album koji nije producirao Brett Gurewitz. Prvobitni naziv albuma bio je White Trash, Two Kikes and a Spic, no na primjedbu (da je previše uvredljiv) obitelji jednog od članova sastava on je izmijenjen u White Trash, Two Heebs and a Bean.
Na albumu sudjelovali: Fat Mike (bass, kompozitor, vokali, producent), Eric Melvin (gitara, producent), Erik Sandin (bubnjevi, producent), El Hefe (gitara, truba, producent), Mike Lavella (popratni vokali, glasovi), Donnell Cameron (producent, inženjer), Bob Geller (inženjer), MW (art direkcija, dizajn), NOFX (producent), Joe Peccerillo (inženjer), Eddy Schreyer (mastering), Dan Winters (fotografija).
autor: Rendom, 27/04/2020
Arhiva

Ožujak je mjesec Lucia Dalle (4.3.1943. – 1.3.2012.). Slušamo jedan o njegovih ključnih albuma – “Lucio Dalla” iz 1979. godine.
Ovo je drugi u nizu Iggyjevih povratničkih albuma., realiziran 1977. u Berlinu uz pomoć Davida Bowiea. To je i povratak rock korijenima u doba ekspanzije punka, trenda kojemu je Iggy neupitno kumovao!
Nema dvobje, “American Water” jest najbolji, ili barem najpristupačniji album Silver Jewsa. No, unatoč lepršavoj glazbenoj podlozi koja elementima predefinirane americane dodaje i natruhe drugih utjecaja, ono što ovaj album uistinu čini velikim jest Bermanov koncept sagledavanja Amerike na koncu tisućljeća iz brojnih rakursa, pa i onog vlastitog. Na koncu, dobijamo jedan od najveličanstvenijih, ali i najmračnijih albuma koje su nadobudni kritičari nesretno svrstali u rasplinute domene ‘alternativnog countryja’ i ‘indie rocka’.

Within a week we killed my parents and hit the road. Nema puno albuma koji djeluju na slušatelja jednako. Skoro ko Oliver Stone-ov Natural Born Killers. Adrenalin pumpa i agresija raste.
playlist