Grover Washinton, Jr. – Feels So Good (1975.)
Funk iz morskih dubina. Mister Magic at his best.
DEPECHE MODE / Black Celebration (1986)
Peti album benda sa tim evidentnim mračnim utjecajem Wildera kao još uvijek novog člana, nakon odlaska veseljka Vince Clarka.
S tim da je “mračno” uvijek relativan pojam u POP glazbi. A Depeche Mode su u ovoj fazi baš pravi, promišljeni i savršeni POP bend. Još dovoljno daleko od uzimanja gitara u ruke i postajanja stadionskog benda što je u neku ruku i njihov kraj. Mada taj proces traje još dobrih desetak godina i Depeche Mode u ovoj fazi nisu ni blizu svog hiatusa ( Music for the Masses, Violator, Ultra.. ), Black Celebration će uvijek ostati jedna osobna nezaboravna vatra, jedan od onih albuma uz koje se odrasta i koji svojom monumentalnošću uvijek ima priliku nekome promijeniti život.
Četvrtak i nedjelja u 15 sati.
- Depeche Mode – Black Celebration
- Depeche Mode – Fly on the Windscreen – Final
- Depeche Mode – A Question of Lust
- Depeche Mode – Sometimes
- Depeche Mode – It Doesn’t Matter Two
- Depeche Mode – A Question of Time
- Depeche Mode – Stripped
- Depeche Mode – Here Is the House
- Depeche Mode – World Full of Nothing
- Depeche Mode – Dressed in Black
- Depeche Mode – New Dress
autor: el5egundo, 23/04/2020
Vezane objave
Arhiva
DAVID SYLVIAN / Brilliant Trees (1984.)
‘Brilliant Trees’ iz 1984. prvi je samostalni album davida Sylviana, a pobrao je oduševljene reakcije kako fandoma tako i kritike. Prožet je funky zvukom i stiliziranim jazz ritmovima, no istovremeno fluidan i atmosferičan, ponajviše zahvaljujući neponovljivom izboru suradnika kao što su Danny Thompson, Jon Hassell, Ryuichi Sakamoto, Steve Nye, Holger Czukay te Davidovi suradnici iz bivšeg sastava Japan, Steve Jansen i Richard Barbieri. Sylvian je stvorio istinsko remek djelo, album koji dokazuje kako eksperiment, minimalistički pristup i perfekcija pop pjesme itekako mogu ići ruku pod ruku.
SILVER JEWS / American Water (1998.)
Nema dvobje, “American Water” jest najbolji, ili barem najpristupačniji album Silver Jewsa. No, unatoč lepršavoj glazbenoj podlozi koja elementima predefinirane americane dodaje i natruhe drugih utjecaja, ono što ovaj album uistinu čini velikim jest Bermanov koncept sagledavanja Amerike na koncu tisućljeća iz brojnih rakursa, pa i onog vlastitog. Na koncu, dobijamo jedan od najveličanstvenijih, ali i najmračnijih albuma koje su nadobudni kritičari nesretno svrstali u rasplinute domene ‘alternativnog countryja’ i ‘indie rocka’.
Siouxsie and the Banshees / The Rapture (1995)
Zanos i posljednji studijski album notorno neuklopivih.
