Posljednji (ne po redu objavljivanja, već snimanja) album Beatlesa ujedno je i njihov najkompaktniji. Dovoljan je to razlog da ga postavimo kao ovotjedno izdanje “Nezaboravnih vatri”!
U okvirima zadanim u KLFM-ovom prisjećanju najboljih (uvjetno rečeno, jer svatko od nas ima svoje favorite) albuma iz bogate prošlosti pop glazbe, “Nezaboravnim vatrama”, liverpulska četvorka uvijek ima otegotnu okolnost. Naime,u vrijeme kada su The Beatles žarili i palili, status single ploče bio je jako, jako važan. Primjera radi, Sgt.Pepper’s Lonely Hearts Club Band je sam po sebi odličan album, ali kada mu pridodamo Penny Lane i Strawberry Fields Forever koji su sa istog sessiona a izdani su samo kao singlice, “Narednik” dobiva dimenziju više. I tako je slučaj sa svim njihovim albumima, osim možda sa Abbey Road koji je dao najmanje singleova, ali koji, bar meni, najviše zvuči kao zasebna cjelina.
Iako je osrednji (kada pričamo o nihovim standardima) Let It Be (1970.) posljednji izdani album benda, onaj pravi, zadnji u očima fanova a i zadnji snimljen je Abbey Road. Naime, nakon turbulentnog razdoblja tijekom snimanja albuma (i filma) Let It Be, bend je bio na rubu raspada. Yoko u studiju, novac, zasićenost, solo karijere, sve je to utjecalo na sastav koji je najbolje funkcionirao kada se bavio samo glazbom. Bend je možda htio više nego šta je mogao a veliki George Martin (producent i jedini pravi “fifth Beatle”) gurnut je sa strane. Surađivalo se sa “ludim” Phil Spectorom koji, ruku na srce, ipak nije bio pravi čovjek za njih (zato je nedavno i izdan Let It Be… Naked, očišćen od pustih intervencija i aranžmana).
A onda su se odlučili još jedan put okupiti. Nitko to na glas nije izustio, ali svi su znali da je to posljednji album na kojem će sva četvorica surađivati. Netko je nazvao Georgea Martina koji je rekao: “Da, ali samo ako mi dopustite da radim po starim uvjetima, na svoj način, ako mi dopustite da stvarno produciram album.”
I dogovor je postignut.
E sad, nije da Abbey Road nema slabijih trenutaka. Po meni je to McCartneyeva Maxwell’s Silver Hammer koju je zločesti Lennon nazvao “pjesmicom za bake” pa čak i Oh! Darling za koju je isti rekao da bi bilo bolje da ju je on otpjevao. I u pravu je, Lennonu definitivno bolje stoje “deračine”.
Ali to je zanemarivo. Ostatak materijala je jednostavno briljantan, a medley na B-strani je, pa, srceparajući. Redom, ide ovako:
A:
1. Come Together
2. Something
3. Maxwell’s Silver Hammer
4. Oh! Darling
5. Octopus’s Garden
6. I Want You (She’s So Heavy)
B:
1. Here Comes The Sun
2. Because
3. You Never Give Me Your Money
4. Sun King
5. Mean Mr. Mustard
6. Polythene Pam
7. She Came In Through A Bathroom Window
8. Golden Slumbers
9. Carry That Weight
10. The End
11. Her Majesty
“And in the end, the love you get is equal to the love you make”
autor: Tomislav Gracin, 05/07/2017
Arhiva
Četvrti album Jethro Tulla, “Aqualung”, objavljen je u ožujku 1971., godine koja je iznjedrila ključna ostvarenja britanskog progresivnog rocka (Yes – Fragile, Genesis – Nursery Crime, ELP – Tarkus…), a svojim je zvukom i konceptom zacrtao trasu kojom će se sastav na putu prema vrhu kretati prvom polovicom sedamdesetih. Preslušajte ga u KLFM-ovom tjednom izboru kultnih albuma!
Da, bio je to jedan od onih albuma koje s punim pravom možemo nazvati ‘generacijskim’, i koji su se tijekom te 1985., pa i narednih godina rijetko micali s gramofona – možda tek u svrhu okretanja s ”A” strane na ”B” i obratno. Ono što je osvojilo brojne sljedbenike kako klasičnog, tako i alternativnog rocka bio je savršen odmjer utjecaja i stilova. Na prvi pogled, Love je tipično ostvarenje iz gothic rock radionice, no istovremeno se ne možete oteti dojmu kako je riječ o savršeno iznijansiranom psihodeličnom hard rocku koji srećom nije zaglavio u žabokečinama ranih sedamdesetih, već je lucidno i lukavo pratio trendove.
Ovotjedne Vatre donose jedan istinski klasik. Remek djelo velikog talijanskog majstora, svjetske slave, Piera Umilianija. “Svezia inferno e paradiso” iz 1968. godine nastao je kao soundtrack dokumentarnog (mondo/shockumentary) filma Luigi Scattinija. Iako je svjetsku slavu stekao kroz “Mah Nà Mah Nà” i Muppete, album sadrži znatno kompleksnije i sjajne atmosferičke swinging klasike, kao što je primjerice “Stoccolma My Dear”.
playlist
