
NAS / Illmatic (1994)
Ovako zvuči savršen hip hop album. Illmatic je hip hop.
Kultni, nezaboravni prvijenac vjerojatno najzapostavljenijeg britanskog sastava svih vremena!
ladies and gentlemen
and all you freaks inbetween
welcome to porno paradiso
the sexiest show youve ever seen
im just a lonely boy
longing for romance
i could have been so good
but i never had the chance
and im so lovesick i could die
so lovesick i could die…
/Dream City Film Club, Porno Paradiso/
Dream City Film Club jedan je od onih zapostavljenih dragulja čiji sjaj ne blijedi ni nakon pustih godina. Sastav se pojavio u poprilično nezgodno vrijeme – londonskom je i britanskom scenom tada dominirao brit-pop zvuk, tako da je njihov hibrid punka, cabareta i goth rocka prošao uglavnom nezapaženo (osim od strane onih čudaka koji su noći provodili po klubovima Camdena i Kentish Towna), no vijest o čudnovatom sastavu širila se gradom od osam milijuna duša. Spiritus movens projekta, Michael J. Sheehy je svoj glazbeni izričaj majstorski sažeo u izjavu:
I once described the Dream City Film Club sound as Marlene Dietrich taking on the Stooges and the Birthday Party in a gang bang, I was really into dark cabaret type stuff and Jacques Brel. At the start of the band, those were my big influences. In a very self conscious way I tried to merge those sounds together and then the other band members were pulling in other directions. I guess that’s what made it interesting. I find the Film Club albums very difficult to listen to. I was a different person back then and I barely recognise my younger self.
Početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, kantautor Michael John Sheehy kružio je po klubovima sjevernog Londona, održavajući povremene samostalne koncerte u noćnim barovima i sumnjivim rupama koje je s glazbenim klubovima povezivalo samo ime. Potomak irske katoličke obitelji nastanjene u londonskom Kentish Townu, Sheehy je odrastao na razmeđi crkve i puba, a u mladim je danima mrzio country glazbu koja će, ironično, u njegovoj samostalnoj karijeri imati bitnu ulogu. Kako sam tvrdi, njegovi najveći utjecaji su David Bowie, Marc Bolan, Tom Waits, Nick Cave i Tim Buckley.
Upravo je tijekom tih noćnih izbivanja upoznao Laurencea Asha i Alexa Walda, dvojac s kojim će uskoro formirati Dream City Film Club. Sudbinski se susret zbio u klubu Bull & Gate u Kentish Townu, onom istom klubu na čijoj će pozornici koncem srpnja 1995. sastav održati svoj prvi nastup. Približavanje prvog zakazanog termina natjeralo je Michaela i drugove da ozbiljno razmisle o nazivu svojeg projekta. Nakon nekoliko odbačenih varijanti, Sheehy izabire pomalo oniričko ime Dream City Film Club. Po njegovoj tvrdnji, riječ je o referenci na događaj koji se zbio koncem osdamdesetih u londonskom Shoreditchu kada je nikad pronađeni manijak zapalio kino specijalizirano za prikazivanje pornografije, a pritom je nekoliko posjetitelja izgubilo život.
Bilo kako bilo, Dream City Film Club su vrlo brzo postali kultni bend u lokalnim okvirima. Početkom 1996. izdaju svoj prvi singl Crawl, za underground fanzin Organ. Dobre kritike im omogućuju snimanje iduća dva kratkosvirajuća projekta, If I Die I Die te Perfect Piece of Trash. Urbane priče o mračnom sastavu koji zvuči kao hibrid Bauhausa, Stoogesa i Tindersticksa i čiji članovi u poprilično alkoholiziranom stanju nastupaju u kasnim noćnim terminima isključivo u klubovima sjevernog Londona dovode ih do legendarnog radijskog DJ-ja Johna Peela, tako da u prosincu ’96. snimaju svoj prvi Peel Session na hipodromu u Golders Greenu. Nekoliko singlova, širenje gradskih legendi i Peelova radijska promidžba uradili su svoje, tako da krajem godine bend potpisuje za izdavačku kuću Beggars Banquet, ulazi u studio te snima svoj prvi album nazvan jednostavno Dream City Film Club. Ovom se pločom provlaći noćni ambijent zadimljenih barova, zatvorenih lunaparkova, non stop otvorenih ‘greasy spoon’ zalogajnica i derutnih social housing stambenih blokova i nebodera u predgrađima. Od uvodne akustične kompozicije Night of Nights, preko stoogesovskog zvučnog zida u Pissboy i mračnog cabareta na tragu Toma Waitsa u Mama, nižu se poput prigušenih svjetiljki priče o gubitku i gubitnicima, o bolu, smrti, ljubavi i eventualnom dobitku. Vjerojatni vrhunac albuma je balada Porno Pardiso, Sheehyjev osobni obračun s duhovima prošlosti, pjesma koja kroz svojih pet minuta te minimalističku melodiju i tekst govori sve o jednom životu. Album završava dvanaestominutnom Til’ the End of the World, svojevrsnim baladičnim homageom Nicku Caveu.
Utjecaj prvijenca najzapostavljenijeg britanskog sastava svih vremena nije upitan, u što se možete uvjeriti slušajući KLFM-ov streaming ovog četvrtka i nedjelje od 15.00 h!
Dream City Film Club: s/t (1997.)
01 Night Of Nights 3:45
02 Shit Tinted Shades 3:41
03 Pissboy 4:32
04 Because You Wanted It 3:43
05 Filth Dealer 4:59
06 Mama 2:56
07 Porno Paradiso 4:32
08 Situation Desperate 4:36
09 Perfect Piece Of Trash 3:18
10 Vague 2:57
11 If I Die I Die 4:37
12 Til The End Of The World 6:00
autor: Vjeran Stojanac, 11/07/2017
Arhiva
Četvrtak 15h vrijeme je za još jedne “Nezaboravne vatre”, ovog puta vraćamo se u 1977. godinu i slušamo One World,…
Nedavno je reizdavanje albuma ‘The Queen is Dead’ The Smithsa povod ovotjednom izboru rubrike Nezaboravne Vatre. Svi sa imalo glazbenog znanja će reći – sa punim pravom!
playlist