U ovotjednim Vatrama vraćamo se najdražim albumima protekle dekade; točnije, na plamičak zvan Mitski i njezin četvrti album, Puberty2. Mitski Miyawaki, japansko-američka kantautorica, stekla je u protekloj dekadi pravu malu vojsku fanova, pogotovo među djevojkama koje plešu na granici dvadesetih i tridesetih godina i, zajedno s njom, proživljavaju drugi pubertet, ako pubertet možemo okarakterizirati kao vrijeme preispitivanja sebe, svijeta i odnosa kojima smo okruženi. Otvoreno ranjiva i iskrena, Mitski osvaja svojom jednostavnošću i nepretencioznošću, dok tekstove koje piše mogu zamisliti u nekoj zbirci poezije, jednako snažnima kakvi su i kad ih slušate u njenoj izvedbi.
Čežnja, depresija, otuđenost… sve je to Miyawaki ispreplela u ovoj odi vječnom pubertetu, stanju koje, čini se, nije vezano samo uz adolescentsko doba života. Sve ove teme u Puberty 2 tijekom prve četiri skladbe tinjaju negdje ispod površine, da bi eksplodirale u najpoznatijoj Your Best American Girl, a sam album doživio vrhunac u I Bet on Losing Dogs, zaraznoj himni filozofiji pesimizma, kako ju je Lana Pukanić kirurški točno secirala za muf.com.hr.
Mitski slušamo u četvrtak i nedjelju od 15h na klfm.org
“Zastave” su trauma koja još odzvanja. Sve je na tom albumu bilo neobično, sasvim drukčije od svima nam poznatog ostatka domaće glazbene scene – od zlaćanog omota na kojemu je dominirala zastava omotana oko stijega, preko dizajna realiziranog od strane upravo pri Neue Slowenische Kunstu uspostavljenog studija Novi Kolektivizam, precizne a opet prigušene i baršanste produkcije Alda Ivančića, pa do samih pjesama koje kao da nisu pripadale svojem vremenu… ili bolje kazati, spajale su neko mitsko, nedefinirano vrijeme sa vizijama idealizirane prošlosti i lažne budućnosti.
