IGGY & THE STOOGES / Raw Power (1973)
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
BLUR / Parklife (1994.)
Treći Blur album koji pršti od nezaboravnih songova i skoro 25 godina nakon i dalje ostaje kao najbolje što nam britanska glazba donijela u devedesetim.
I pokazuje oba srednja prsta posthipijesvskim Oasis i njihovim tugaljivim himnama sa albuma izašlog u isto vrijeme, “Definitely Maybe”. Previranja oko tog koji je najveći britpop bend se i dalje nastavljaju a s ovim nezaboravnim vatrama je poprilično jasno na čijoj strani su neki članovi KLFM glazbene redakcije.
Album na kom je jedna od najzaraznijih poskočica svih vremena, “Girls & Boys”, gdje su epske “To the End” i “End of Century” i gdje su skriveni biseri kao “This Is a Low” ili “The Debt Collector”, ne može ostati nezabilježen u ovoj kategoriji albuma koji su promijenili naše živote.
Četvrtak i nedjelja, 15:00h.
“Girls & Boys” – 4:50
“Tracy Jacks” – 4:20
“End of a Century” – 2:46
“Parklife” (featuring Phil Daniels) – 3:05
“Bank Holiday” – 1:42
“Badhead” – 3:25
“The Debt Collector” – 2:10
“Far Out” – 1:41
“To the End” – 4:05
“London Loves” – 4:15
“Trouble in the Message Centre” – 4:09
“Clover Over Dover” – 3:22
“Magic America” – 3:38
“Jubilee” – 2:47
“This Is a Low” – 5:07
“Lot 105” – 1:17
autor: el5egundo, 29/03/2018
Vezane objave
Arhiva
THE BYRDS / The Notorious Byrd Brothers (1968.)
“The Notorious Byrd Brothers” (1968.) posljednji je i ključni album u svojevrsnoj trilogiji koju pored njega sačinjavaju i “5th Dimension” (1966.) i “Younger Than Yesterday” (1967.). Značaj ovih uradaka posebice je u uspješnom poigravanju postojećim stilovima poput jazza, folka, elektroničke glazbe, baroknog popa i sličnih, ali i u kreiranju novih pravaca poput uspjele psihodelične sinteze folka, contryja i rocka, te progresivnih pokušaja koji će Byrdse pretvoriti u pionire tvz. space rocka!
MOBY / Play (1999)
Iz nedavno objavljene knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
BOB DYLAN / Pat Garret and Billy the Kid (1973.)
Glazba može od dobrog filma napraviti sjajan film. Može omogućiti gledatelju da se emocionalno veže uz likove i njihove situacije, pomoći redatelju da ispriča priču; dotaknuti emocije, psihu i stvari koje ne možete vidjeti, te u nekim slučajevima podići film na jednu veću razinu. Upravo to radi Bob Dylan 1973.godine sa glazbom napravljenom za Pat Garrett and Billy the Kid američkog redatelja Sama Peckinpaha.
