Firewater je sastav koji nažalost uglavnom zaluta na nepredviđene lokacije, ili ga još gore zamjenjuju s istoimenim projektom nedostojnim pažnje. No, sve ono što je Tod A. napravio u ova dva desetljeća po raspuštanju svojeg prethodnog benda Cop Shoot Cop je itekako dojmljivo, unikatno, i bez lažne skromnosti presavršeno! Postići tako odmjeren a efikasan konflikt osobne vizije, punka, folka i cabareta nije banalnost omogućena svima, posebice ne onim sličnim, razvikanim imenima koja prednjače na globalnoj nezavisnoj sceni.
Mali presjek kroz ostavštinu Elliotta Smitha (1969 – 2003)
Zbog uredničke zauzetosti drugim poslovima, današnje je izdanje eXita repriznog tipa. Vraćamo se sastavu Death In June, jednom od onih imena koje nažalost prati aura neshvaćanja i pogrešnog tumačenja. No, unatoč neutemeljenim prozivanjima zbog navodnih reakcionarnih stavova te “glorificiranja” nacionalsocijalizma ili boljševizma, nitko ne može pobiti činjenicu da su jedan od nosećih projekata britanske “ezoterične” scene osamdesetih i devedeseetih, te da su vjerojatno prvi definirali pojam koji će ubrzo postati poznat kao neofolk!
Nabrajati sve kolaboracije i suradnje ovog kreativnog trojca je vrlo nezahvalan posao jer toga u raznim kombinacijama ima napretek, ali ograničimo se barem na one najpoznatije.
