Nirvana: od uzora do realizacije
Prošle smo subote pomalo tiho obliježili jednu tužnu obljetnicu, dvadeset godina od preranog, no barem svojom voljom odabranog odlaska Kurta Cobaina. Stoga će ovotjedno izdanje eXita biti posvećeno njegovoj ostavštini, odnosno stvaralaštvu Nirvane u jednom relativno kratkom, no izuzetno plodnom razdoblju (1989. – 1994.). Također, u prvom dijelu emisije možete preslušati uzorke iz Kurtovog čuvenog ‘top 50’, liste koja baca definitivno drugačije svjetlo ne samo na utjecaje, već i Nirvanin konačni izričaj!
Prošle smo subote pomalo tiho obliježili jednu tužnu obljetnicu, dvadeset godina od preranog, no barem svojom voljom odabranog odlaska Kurta Cobaina. Stoga će ovotjedno izdanje emisije eXit biti posvećeno njegovoj ostavštini, odnosno stvaralaštvu Nirvane u jednom relativno kratkom, no izuzetno plodnom razdoblju (1989. – 1994.).
Ono najbitnije (a što je već naglašeno u prigodnoj recenziji objavljenoj prošlog tjedna na KLFM-ovom portalu.
Riječ je o pogrešnoj percepciji Nirvanine glazbe, koja je imala malo zajedničkog s aktialnim trendovima koji su početkom devedesetih definirali lokalnu scenu država Oregon i Washington. Cobainovi su uzori dolazili iz mnogo šarolikijeg okružja, kako je to, uostalom spomenuto u recenziji (vidi gornji link), pa će stoga današnja emisija biti podjeljena u dva dijela.
U prvom dijelu možete poslušati skladbe koje su, po njegovom vlastitom navodu, presudno djelovale na Cobainovo stvaralaštvo – uostalom, priložena je i slika stranice Kurtova dnevnika, gdje navodi svojih pedesetak najdražih sastava i njihovih ključnih albuma (Swans, Sebadoh, Black Flag, REM, Vaselines, Sonic Youth, Beat Happening, Half Japanese, Daniel Johnston i dr.).
Očekivano, drugi je, ključni dio posvećen kratkoj ali blistavoj karijeri Nirvane, i cilj mu je prikazati stvaralaštvo ovog sastava uz što manje komercijalnih referenci, te posebno uz izbjegavanje nesretnog pojma ‘grunge’.
Jer, Nirvana je u prvom redu bila sastav u čijem su se izričaju sukobljavali brojni stilovi i utjecaji, i upravo u tome leži kvaliteta glazbe koju su stvarali, te njihova veličina. Ograničavati ih zbog pogrešnog tumačenja također ograničenih mozgova ne samo da nije pravedno, već i u najmanju ruku neukusno!
Uostalom, izbor skladbi za prigodnu emisiju dovoljno govori!