Eshatološka nježnost armagedona
“Nemojte me buditi za kraj svijeta osim ako ne bude jako dobrih specijalnih efekata.”
― Roger Zelazny, Princ Kaosa
Marat, sjećaš li se? (R)
“Ispričavam se zbog neugodnosti, ali ovo je revolucija.”
Društveni prevrati se vječito prikazuju kao dramatične prekretnice u povijesti, trenuci kada obični ljudi ruše poredak u cilju preoblikovanja društva. Pa ipak, način na koji se revolucije percipiraju rijetko je neutralan; jesu li one herojska borba za slobodu ili nasilna pobuna koja navještava nestabilnost ovisi o tome tko priča priču.
Na primjer, Francuska revolucija se često prikazuje kao kulminacija težnji naroda za bratstvom i jednakosti, čime se žmiri na silno nasilje koje je došli s njom. Nasuprot tome, Haićanska revolucija, vjerojatno najuspješnija pobuna robova u povijesti je označena kao kaotična i opasna, čime su održane rasne i kolonijalne predrasude te strah kolonijalnih sila od revolucionarnog obrasca u nastajanju.
Uz jasnu borbu za moć i promjene, revolucije sadrže i skrivene bitke za značenja i kolektivno sjećanje. Moderne revolucije nisu imune na slične prakse unatoč blagodati masmedija i interneta. Pokreti poput Arapskog proljeća ili suvremenih prosvjeda protiv autoritarizma se ocjenjuju ovisno o političkoj perspektivi i prevladavajućem medijskom prikazu. Ove nagle i često nasilne promjene tako mogu dobiti nove, a često i potpuno promašene poante.
autor: Ivan Šarić, 13/01/2026
Vezane objave
Arhiva
Kako je islam spasio antičku filozofiju
“Povucimo uzde diskursa upravo ovdje, jer tajne poput ovih ne bi trebalo zlorabiti stavljanjem u knjige.”
