KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Manic Street Preachers / The Holy Bible (1994.)

Dvadeset godina nakon objave svete biblije rocka, Ritchieva ostavština u najmanju ruku jednako svijetli; šteta je samo što njega više nema medju nama(ili pak možda ima, tko će li ga znati?)da nam se podrugljivo(onako, nickywireovski) nasmješi i kaže:bio sam u pravu, zar ne?

I wanted to rub the human face in it’s own vomit… and force it to look in the mirror.

Dvadeset godina nakon objave svete biblije rocka, Ritchieva ostavština u najmanju ruku jednako svijetli; šteta je samo što njega više nema medju nama (ili pak možda ima, tko će li ga znati?) da nam se podrugljivo (onako, nickywireovski) nasmješi i kaže:bio sam u pravu, zar ne?

If God made man they say
Sam Colt made him equal

I zaista, američki self-proclaimed liderizam i tragikomični, svijetu nametnuti konzumerizam nikada nisu bili izraženiji no danas, a ratni pohodi američkih predsjednika kriče sa svih svjetskih naslovnica već decenijama. S druge strane, bivši (vječiti??) suprotnoblokovski neprijatelj takodjer nikada ne spava, pa se i oni tu i tamo zaigraju i ‘prave amerikanci’, samo srećom, na puno užem manevarskom polju. Serijski ubojice u rukavicama?Ni manje ni više….

Kill Yeltsin, who’s saying?
Zhirinovsky, Le Pen…
Give them the respect they deserve

https://www.youtube.com/watch?v=DC-9GA6RBMc

Yeah 4st. 7, an epilogue of youth
Such beautiful dignity in self-abuse


Scratch my leg with a rusty nail, sadly it heals

Ono što je Ritchiju bila anoreksija(koja ga je možebitno i dovela u psihičko stanje u kojem je bio, a možda je bilo i obratno, obje teorije stoje) to je nekom drugom neka druga vrsta dragovoljne samouništavajuče opsesije (alkohol, opijati, legalna i ilegalna farmakologija, vjerski fanatizam, you name it for yourself)-ljudi jednostavno ne mogu protiv sebe ma koliko se trudili i znali da ono što rade nije baš najbolje za njih same. Ritchie je to, nažalost, najbolje znao….

So damn easy to cave in, man kills everything

Who’s responsible – you fucking are !

Da, svi mi, netko više, netko manje….

https://www.youtube.com/watch?v=JPJtsI74xow

Ljubav/smrt, muška prostitucija, top lista svjetskih diktatora i ubojica, već spomenuta anoreksija, sveprisutno i vječno zlo, sve su to teme koje susrečemo u Ritchijevom oproštajnom pismu od svijeta u kojem očito nije mogao opstati dugo.

Februara prvog, devedeset i pete, nestat će zauvijek, baš kao što i the Holy Bible zauvijek ostaje kao njegov posljednji testament na svetome Božjem tlu znanom kao Zemlja.

Sveto Pismo, ni manje ni više.

I knew that someday I was gonna die. And I knew before I died
Two things would happen to me. That number one I would regret my entire life. And number two I would want to live my life over again.

QRT

autor: Gaal, 21/10/2014

,

Vezane objave

Arhiva

LES NÉGRESSES VERTES / Mlah (1988)

15:00–16:00 Nedjelja 19.7.2020.

Mlah je baš kao i ljeto…

MASAYOSHI TAKANAKA / Brasilian Skies (1978)

15:00–16:00 Nedjelja 23.7.2023.

Album iskrivljen kao horizont na njegovom omotu.

PET SHOP BOYS / Introspective (1988)

15:00–16:00 Nedjelja 26.7.2020.

… But in the back of my head I heard distant feet, Che Guevara and Debussy to a disco beat…

BOB DYLAN / Pat Garret and Billy the Kid (1973.)

21/04/2016.

Glazba može od dobrog filma napraviti sjajan film. Može omogućiti gledatelju da se emocionalno veže uz likove i njihove situacije, pomoći redatelju da ispriča priču; dotaknuti emocije, psihu i stvari koje ne možete vidjeti, te u nekim slučajevima podići film na jednu veću razinu. Upravo to radi Bob Dylan 1973.godine sa glazbom napravljenom za Pat Garrett and Billy the Kid američkog redatelja Sama Peckinpaha.

Tjedna rotacija

Arhiva

THE WEATHER STATION / Humanhood

THE BAND / The Band (1969)

LUCRECIA DALT / Cosa Rara ft. David Sylvian

nulapedva

SONIC YOUTH / Live in Brooklyn (2011)

OBLACI / Položaji

playlist

Listen on Online Radio Box! KLFM