‘Vienna’ jest remek djelo koje nadmašuje čak i prethodne zvjezdane trenutke Ulravoxa u eri Johna Foxxa, a dvojba treba li je promatrati u svjetlu tada aktualnog ‘new romantics’ trenda ostaje otvorena!
Vienna (1980.) je četvrti album Ultravoxa i predstavlja zakretnu točku nakon koje stvari više neće biti iste. Godinu dana ranije sastav napuštaju utemeljitelj, pjevač John Foxx te gitarist Robin Simon. Ostatak skupine ovaj problem rješava dovođenjem talentiranog Midgea Urea ,koji je u to vrijeme sa klavijaturistom Billyjem Currijem djelovao u projektu Visage.
Ova se nova postava odmah baca na posao. Ure je opravdao ukazano povjerenje te odradio lavovski dio na novom materijalu koji će uskoro ugledati danje svjetlo kao Vienna.
Album je eklektična kolekcija stilski ranovrsnih i izrazito melodioznih skladbi, no uočljiv je odmak od trendova koje je prethodno postavio Foxx. Zvuk postaje sintetičkiji (iako to ne treba sagledavati u negativnom svjetlu) a uočljiv je i odmak prema krautrock naslijeđu, vjerojatno zbog doprinosa producenta Connyja Plancka (album je, isto kao i zadnji sa Foxxom,Systems of Romance sniman u njegovom studiju u Kölnu).
Zanimljivo je Viennu promatrati u svjetlu tada stasajućeg new romantcs pokreta. Iako se Ultravox nikada nije poistovjetio s tim trendom, poveznice – kako vizualne tako i glazbene – su itekako uočljive, a ne treba smetnuti a uma i spomenutu vezu sa jednima od rodonačelnika te struje, Visage. Pojednci idu toliko daleko da ovaj uradak proglašavaju manifestom Novog romantizma no tu treba biti oprezan, jer slični su hvalospjevi ‘korišteni’ i za New Gold DreamSimple Mindsa (objavljen 1981.), a oba sastava, priznajte, nisu lako uklopiva u takav stereotip.
Nažalost, Ultravox će nakon još dva albuma koji više-manje slijede obrazac Vienne (Rage in Eden i Quartet) zapasti u jednoličnost koje se neće riješiti u nadolazećim godinama pa ni kroz nedavni reunion. No bilo kako bilo,ovo ostvarenje, uz dužno poštovanje prema Foxxu i remek djelima nastalim u njegovoj fazi (spomenimo još jednom Systems of Romance iz 1978.) definitivno kreativni vrhunac sastava.
Vizualni element dosljedno prati glazbenu potku, kao i duh vremena. Koristeći izvrsne crno-bijele fotografije Antona Corbijna (U2, Echo & The Bunnymen…), omot je uobličio jedan od najvećih majstora zanata, Peter Saville (Joy Division, New Order…).
Na koncu,a ne manje bitno, Vienna je najprodavaniji album Ultravoxa i upravo onaj uradak koji ih je iz poluanonimnosti lansirao u zvjezdanu orbitu. Sa njega su skinuta čak četiri singla (Sleepwalk, Passing Strangers, Vienna, All Stood Still) s tim da je onaj naslovni dosegao drugo mjesto britanske top ljestvice.
Kazano je već, nakon ovog albuma ništa više nije bilo isto. Sastav nije pokazao naročitu volju prema progresu što ga je na koncu i koštalo ne toliko popularnosti koliko statusa. No,neka je remek djela nemoguće ponoviti, a živjeti na njihovim lovorikama se može pokazati kontraproduktivnim. I drugi su padali na sličnim testovima.
Svejedno, Vienna je itekako važan dio glazbene povijesti!
Ultravox:Vienna (Chrysalis, 1980.)
01 Astradyne 7:07
02 New Europeans 4:00
03 Private Lives 4:06
04 Passing Strangers 3:49
05 Sleepwalk 3:10
06 Mr. X 6:33
07 Western Promise 5:44
08 Vienna 4:52
09 All Stood Still 4:23
Sagledano u cjelini, “Yankee Hotel Foxtrot” je krucijalni album u karijeri sastava Wilco, projekt koji je na neki način označio moment kreativnog vrhunca (stoga učestale usporedbe s “OK Computerom” Radioheada uopće nisu ishitrene). Srećom, usporedbe s genijalnom oksfordskom petorkom tu ne prestaju, već se mogu pratiti u daljnjem razvoju događaja. Wilco je možda donekle podbacio na spomenutom idućem albumu “A Ghost is born”, no uskoro se vratio na zaslužene pozicije. U kojoj je mjeri ovaj album odredio budućnost pomalo nespojivih pojmova alternativnog countryja i progresivnog rocka možete dokučiti preslušavajući aktualne ‘Nezaboravne vatre’, KLFM-ov ciklus kultnih i iznad svega po njegovo osoblje utjecajnih albuma!
Iako krajnje podcjenjeni, Thin White Rope su ostavili dubok trag na glazbenoj sceni, što se najbolje vidi u činjenici da je njihova valorizacija uslijedila tek nakon prestanka djelovanja. Jednostavno, bili su stoner prije stonera, desert rock prije Giant Sanda i Calexica, grunge prije grungea, alter country prije no što je zaživio termin ‘No Depression’. Njihov je silovit, mračan i agresivan zvuk uz nadrealne stihove Guy Kysera stvorio jednu snovidnu pustinjsku domenu u kojoj se poput dana i noći izmjenjuju slike ekstaze i užasa. Album ‘Sack Full of Silver’ možda ponajbolje opisuje rečeno!
