
The Waterboys – Fisherman’s Blues (1988.)
Kako je Mike Scott pronašao novo u starom. I sebe u Irskoj. Priča o albumu koji se snimao dvije godine…
Najdivniji komad brazilske psihodelije, da ne kažem tropicalije. Rita Lee šapuće a braća Baptista tamburaju. Doba ka se za izlet išlo po amazonskim prašumama u potragu za prirodnim psihosomaticima.
Jer psihodelična glazba nije mogla nastati i opstati da se pomalo nisu otvarala neka nova vrata percepcije, kako kod glazbenika, tako i kod slušatelja.
U svoj toj kreativnoj i ostaloj slobodi, na samom kraju 60-ih, dogodio se ovaj bend i ovaj album. Sve ovo ostalo je čista glazbena povijest.
Četvrtak i nedjelja u 15:00 sati. Divota.
1. “Panis et Circenses” 3:40
2. “A Minha Menina” 4:45
3. “O Relógio” 3:31
4. “Adeus, Maria Fulô” 3:06
5. “Baby” Caetano Veloso 3:01
6. “Senhor F” 2:35
7. “Bat Macumba” 3:10
8. “Le premier bonheur du jour” 3:39
9. “Trem Fantasma” 3:18
10. “Tempo no Tempo” 1:47
11. “Ave Genghis Khan” 3:48
autor: el5egundo, 06/06/2018
Arhiva

Kako je Mike Scott pronašao novo u starom. I sebe u Irskoj. Priča o albumu koji se snimao dvije godine…

Nakon velike dvojbe kojim albumom predstaviti Lemonheadse u nezaboravnim vatrama, izbor je pao na ovo remek djelo. A mogao je to biti i bio koji drugi. Naročito Atlantic years package. Jer više vrijedi zadnja četvrtina dvanaeste pjesme Limunoglavih sa bilo koje ploče nego svi fuckin’ Pearl Jamovi svijeta. Ma koliko mi šutjeli o tome.

Nastavljamo sa združenim serijalom glazbenog uredništva u kom prosipamo svoje najdublje glazbene emocije i dijelimo ih s vama. Glazba koja je promijenila naše živote.
playlist