
BLUR / Parklife (1994.)
Treći Blur album koji pršti od nezaboravnih songova i skoro 25 godina nakon i dalje ostaje kao najbolje što nam britanska glazba donijela u devedesetim.
Nezaboravne vatre iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
„Blonde on Blonde“ smatra se prvim dvostrukim rock albumom, a Bob Dylan ga je snimio usred najplodnijeg i najzaposlenijeg dijela svoje karijere. Bio je to ujedno i njegov vrhunac koji nikad nije nadmašio. Nakon albuma „Bringing It All Back Home“ i „Highway 61 Revisited“ od godinu prije, na kojima se uštekao u struju i počeo svirati rock i blues, što mu njegova folk sljedba nije oprostila, 1966. godine napravio je album u kojemu je njegova kreativnost eksplodirala u svim smjerovima odjednom. Rock, blues, balade, folk, country i psihodelija – sve je to bio Bob Dylan u svojem najboljem izdanju.
Prema vlastitim riječima, ovdje je snimio glazbu koja najviše odgovara onoj glazbi koju je čuo u svojoj glavi. Za to je zaslužna i skupina studijskih muzičara iznimnog talenta koje je dobio na raspolaganje za snimanje u Nashvilleu, što je tada bio nečuven potez za jednog rokera. Pridružila mu se i ekipa koja je poslije činila njegov prateći The Band. Fantastično je da album nije snimljen u jednom cugu, nego je Dylan dolazio na snimanja u pauzama svoje vrlo zgusnute američke turneje. Iz njega tako zaposlenog, zvukovi i riječi samo su se cijedili. Kako je zvuk posvuda rasut, tako su i tekstovi ispunjeni slikama koje kod njega nikada prije nisu bile baš toliko bizarne. Od puke putene želje za određenom ženom on će ići sve do želje za duhovnim sjedinjenjem, s punom sviješću o tome koliko taj prijelaz ili kombinacija tih želja boli i stvara patnju. Nije mu strana niti frustracija zbog odbijanja, niti razočaranje zbog raskida.
Ipak, album otvara pjesmom „Rainy Day Women #12 & 35“ koja zvuči kao da ju je odsvirao vatrogasni orkestar u ranim jutarnjim satima nakon cjelonoćne svadbe, a u stihovima Dylan sve otvoreno poziva – da se urokaju. Album „Blonde on Blonde“ je trenutak potpune slobode Boba Dylana na kojem je pokazao koliko kreativno nepredvidiv autor može biti, umjesto da bude samo ikona jednog pokreta i vremena. Originalnost i utjecaj posjedovao je već i ranije, ali ovim se albumom maknuo u jedan potpuno svoj svijet u kojem je nastavio boraviti i u ostatku karijere.
(Ivan Palijan, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| Rainy Day Women Nos 12 & 35 | |||
| Pledging My Time | |||
| Visions Of Johanna | |||
| One Of Us Must Know (Sooner Or Later) | |||
| I Want You | |||
| Stuck Inside Of Mobile With The Memphis Blues Again | |||
| Leopard-Skin Pill-Box Hat | |||
| Just Like A Woman | |||
| Most Likely You Go Your Way And I’ll Go Mine | |||
| Temporary Like Achilles | |||
| Absolutely Sweet Marie | |||
| 4th Time Around | |||
| Obviously 5 Believers | |||
| Sad Eyed Lady Of The Lowlands |
autor: Ante Marković, 30/01/2025
Arhiva

Treći Blur album koji pršti od nezaboravnih songova i skoro 25 godina nakon i dalje ostaje kao najbolje što nam britanska glazba donijela u devedesetim.

Najdraži su mi albumi u kojima se izgubim. Sufjan Stevens, Illinois, 22 pjesme, 74 minute materijala, naslovi pjesama kobasice od…

”Svi mi kalifornijski glazbenici smo u jednom trenutku jednostavno odustali od sviranja i stvaranja glazbe, a onda se pojavio ‘In the aeroplane over the sea’ i sve nas nekako spontano natjerao da nastavimo dalje” – David Jerkovich (Novi Split)

Ožujak je mjesec Lucia Dalle (4.3.1943. – 1.3.2012.). Slušamo jedan o njegovih ključnih albuma – “Lucio Dalla” iz 1979. godine.
playlist