Malo toga racionalno se može napisati o ovom album a da ne bude slijed patetičnih lupetanja. Možda zato i postoji ova urednička kategorija za prosipanje vlastitih glazbenih točaka pucanja bez velike potrebe za recenziranjem na klasičan način.
Nakon prošlotjednih “Vatri” u kojim smo Vas vratili u osamdesete uz legendarne Talking Headse i njihov “Remain in Light”, ovaj tjedan putujemo kroz vrijeme do 1998. godine gdje se prisjećamo još jednog klasika.
‘Brilliant Trees’ iz 1984. prvi je samostalni album davida Sylviana, a pobrao je oduševljene reakcije kako fandoma tako i kritike. Prožet je funky zvukom i stiliziranim jazz ritmovima, no istovremeno fluidan i atmosferičan, ponajviše zahvaljujući neponovljivom izboru suradnika kao što su Danny Thompson, Jon Hassell, Ryuichi Sakamoto, Steve Nye, Holger Czukay te Davidovi suradnici iz bivšeg sastava Japan, Steve Jansen i Richard Barbieri. Sylvian je stvorio istinsko remek djelo, album koji dokazuje kako eksperiment, minimalistički pristup i perfekcija pop pjesme itekako mogu ići ruku pod ruku.
Everything in the charts is rubbish