KLFM

Dr. Dre / The Chronic (1992)

Dr. Dre je bio u pomalo nezgodnoj situaciji prije nepunih 22 godine u vrijeme kada je nastajao ovaj album. Njegov kolega reper Ice Cube s kojim je do nedavno dijelio pozornicu ga je javno ismijao u svojoj brutalnoj, danas čuvenoj, diss pjesmi “No Vaseline” zato što je odlučio napustiti revolucionarnu grupu N.W.A. nakon sukoba s frontmenom grupe Eazy-Ejem i njihovim menadžerom Jerry Hellerom. Također je tada bio u vrlo negativnom kontekstu oslikan u medijima zbog napada na TV voditeljicu Dee Barnes (osuđen je na dvije godine uvjetne kazne) i zbog pomalo kontroverzne fotografija s naslovnice The Sourcea na kojoj je on s pištoljem koji mu je prislonjen na sljepoočnicu. Dre se tada pridružuje relativno nepoznatoj izdavačkoj kući – Death Row Records.
U dvanaestom mjesecu 92. godine njegov prvi solo album “The Chronic” napokon izlazi. Prodano je 5.6 milijuna kopija, a album je dosegao vrhunac na trećem mjestu Billboardove TOP100 ljestvice te je službeno certificiran kao trostruki platinasti album. Na svu sreću osim komercijalnog uspjeha album je bio iznimno uspješan i po pitanju kritike i općenito recepcije slušatelja. Redefinirao je West Coast zvuk te ga se u okvirima hip-hop (a i van) smatra jednim od najznačajnijih albuma svih vremena. Približio je sirovi zvuk dotadašnjeg gangsta repa radiju i pop muzici i tako praktički raspršio hardcore hip-hop s ulica Comptona u Američka predgrađa. To je sve rezultiralo eksplozijom gangsta repa i G-Funka kao pod-žanra, a Dre je postao jedna od najmoćnijih figura u tadašnjem hip hopu.

Kako je to izveo? Nakon što je napustio N.W.A. stvorio je oko sebe skupinu mladih, još sasvim nepoznatih, vrlo talentiranih repera među kojima su bili D.O.C., Kurupt, Daz, Nate Dogg i jedan momak iz Long Beacha koji se tada zvao Snoop Doggy Dogg. Snoop i D.O.C. su mu napisali najveći dio albuma (kasnije je postalo poznato da Dre uopće ne piše svoje tekstove nego to za njega rade drugi reperi koji su svi redom, bez iznimke, napravili velike karijere poslije toga, osim naravno D.O.C.-a ali to je priča za drugi put), a produkciju je u potpunosti odradio on sam. Album je uglavnom fokusiran na luksuzni lifestyle koje se svodi na žene, novac, marihuanu i nevjerojatno dobre meteorološke uvijete koje pruža južna Kalifornija. Album također ima i svoje agresivne i nasilne momente koji uglavnom nastaju kao posljedica provokacije od strane policije, žena ili Eazy-Eja i Jerry Hellera.
Unatoč tome što je album tematski čak i tada bio izlizan, muzički je napravio totalnu revoluciju u tadašnjem hip-hopu. Dre na velika vrata uvodi specifičan zvuk koji je kasnije brendiran kao G-Funk kojeg je doveo do tolike popularnosti da ga se danas smatra esencijalnim zvukom zapadnjačkog repa. Zvuk je bio malo sporiji od tadašnjeg repa, semplirao je njegove najdraže funk izvođače poput Parliament Funkadelica, na njih je dodao debele sintesajzere i jednostavni groove koji je nosio pjesmu.

Nakon izlaska The Chronica rep je krenuo u nekom skroz drugačijem smjeru, a Dre je napravio vrlo (vrlo vrlo) uspješnu karijeru. Nekih 10ak godina kasnije izdao je još jedan album kada se našao u sličnoj situaciji koja je inspirirala ovaj album (napisao sam tekst i o tome). Osnovao je svoju izdavačku kuću – Aftermath Records, koju i danas vodi te je lansirao neke od najvećih karijera u povijesti industrije među kojma su Snoop Dogg, Eminem, 50 Cent, The Game i sada nedavno Kendrick Lamar. Nedavno je prodao svoju firmu koja se bavila audio opremom Appleu za vrtoglavih 3.2 milijarde dolara. Unatoč svemu “The Chronic” još uvijek baca sjenu na ostatak Dreove karijere. Njegov treći album – “Detox” se očekuje toliko dugo da su mnogi njegov izlazak svrstali u hip-hop mitologiju i okrenuli se novijoj muzici. Kruže glasine da je to zbog Dreovog perfekcionizma i opsesivne potrebe da album bude u rangu s “The Chronicom” ali o tome možemo samo nagađati.

RLS