PAVEMENT / Slanted And Enchanted (1992.)
Pavement!!90’s!!Indieking!!KLFM!!
LifeIsGood!!OhYeah!!
Iz knjige ‘Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati’
Naslov drugog albuma Elvisa Costella „This Year’s Model“, prvog koji je snimio s vlastitim pratećim bendom The Attractions, s kojim će snimati sljedećih nekoliko godina, ironično govori da ga se može nazvati bilo kojim pomodnim naslovom, ali to neće promijeniti suštinu stvari. A ona je da je Costello od samih početaka prilagođavao trendove sebi, a ne obrnuto. Costello je ljubimac pankera koji nema veze s punkom, preteča novovalnih trendova i britanskih politički osviještenih bendova i autora 80-ih te usput autor muške ljubavne lirike i pamtljivih balada punih razočaranja.
Kao što je npr. „Little Triggers“, sentiš zicer iz davnih dana koji uvijek ide na kraju dobrog tuluma, kad svi popadaju po kaučima u iščekivanju da se konačno nešto dogodi. U „Pump It Up“ govori o besmislenim scenama iz noćnih klubova u kojima se pripadnice viđenijeg društva nameću da bi bile još viđenije, što dovodi do toga da ih pripovjedač u pjesmi vidi i osjeti zamjetnu seksualnu i inu frustraciju. „This Year’s Model“ je album koji funkcionira na dvije razine: kao hit album, ali i onaj na kojem u svakom slušanju otkrivate nešto novo ispod naizgled obične muške ljubavne pjesmarice. Pjesme su razigrane ili nježne, čisti buddyhollyjevski bebop u najboljem izdanju, ali su pune gorčine, ne samo zbog neuzvraćene ljubavi, nego i zbog osjećaja otuđenja od društva. Odlikuju ih jednostavne strukture bez puno produkcijskog kićenja, u kojima puhači i klavijature podcrtavaju osnovne melodijske linije, a puninu daje čvrsta ritam sekcija The Attractionsa koja je obilježila rani costellovski zvuk.
Kod tako plodnog autora kao što je Costello teško je reći koji mu je album najbolji a da ne budemo potpuno subjektivni, jer je kroz karijeru plutao kroz mnoge glazbene stilove. No uvijek se rado vraćamo ovom razigranom modelu iz davne 1978. koji već ima zamjetnu kilometražu, ali djeluje vitalno, svježe i šarmantnije nego neki kasniji supermodeli.
(Marko Smiljić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
Tracklist:
| No Action | |
| This Year’s Girl | |
| The Beat | |
| Pump It Up | |
| Little Triggers | |
| You Belong To Me | |
| Hand In Hand | |
| (I Don’t Want To Go To) Chelsea | |
| Lip Service | |
| Living In Paradise | |
| Lipstick Vogue | |
| Night Rally | |
| Radio, Radio |
autor: Ante Marković, 05/02/2026
Arhiva
Prošli tjedan je gdin Eno izdao Reflections, a mi se diskretno podsjećamo nešto starijeg uratka, ovog četvrtka i nedjelje od 16:00.
Album koji je bio predmet dosta žučnih rasprava o tome jeli vrhunac ili propast grungea. Branio sam uvijek to prvo. Dogodio se taman kad su karirane košulje postale out. A i izašla je Cotton Eye Joe.
Tjedan kad slavimo Tortoise. Taj outtaspace skup maestralnih muzičara slobodnog i neopterećenog uma. Chicago ranih devedesetih i bunt protiv dosade rock n rolla.
playlist