KLFM

TOM WAITS / Rain Dogs (1985)

„Rain Dogs“ objedinjuje sve važno u bogatoj karijeri Toma Waitsa. Svi stilovi i glazbeni utjecaji su prisutni na ovom albumu, a on sam vrijedi više od ovih par riječi kojima bismo ga mogli opisati. Zauzima središnje mjesto u Waitsovoj trilogiji o prekrasnim gubitnicima iz osamdesetih, između „Swordfishtrombones“ i „Franks Wild Years“. Komercijalno je najuspješniji među njima, vjerojatno nešto pitkiji, ali sadrži apsolutno sve sastojke zbog kojih Waitsa prepoznajemo kao jednog od najautentičnijih umjetnika svog vremena, i u glazbenom i u pjesničkom smislu.

Album sadrži priče iz Waitsove mitologije koje se odvijaju u najmračnijim kutovima divljih predgrađa i pripadajućim zadimljenim krčmama, a sve to umotano u ruho glazbene drame u brecht-weillovskom stilu. „Jockey Full of Bourbon“ u svoje nepune tri minute trajanja najbolje sažima cijeli Waitsov umjetnički svemir, najčešće skriven na dnu flaše. U ovom periodu Waits se umjetnički otkrio, izgradio personu po kojoj ga poznajemo, s kojom ima zajedničku ljubav prema piću i skoro ništa drugo. Glazbeno s „Rain Dogs“ Tom Waits nastavlja tamo negdje gdje je stao na prethodnom albumu – zvuk New Orleansa u svom najpogrebnijem i najkarnevalskijem izdanju, barski pijanino, puhači, bendžo te, kao as iz rukava, rutinske varalice na pokeru, diskretna gitara jazz virtuoza Marca Ribota, s kojim mu je ovo bila prva suradnja, a nastavit će se na cijelom nizu Waitsovih sljedećih albuma, dajući im prepoznatljiv zvuk.

Na albumu gostuje i Keith Richards koji bi se mogao dobro uklopiti i kao jedan od likova koji se pojavljuju u pjesmama. Osim svega toga, album je iznjedrio i „Downtown Train“, jedan od Waitsovih najvećih hitova, pjesmu koja će većini prva pasti na pamet pri spominjanju njegova imena. Da parafraziramo zadnju pjesmu s albuma, „Anywhere I Lay My Head“: gdje god da spustite iglu gramofona na „Rain Dogs“, nećete pogriješiti

(Marko Smiljić,  „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)

albumnadan.com

Tracklist: