Dominantna estetika u britanskoj underground elektroničkoj glazbi 1990-ih bila je izrazito digitalna, hiperritmična i futuristička u svim podžanrovima. Od IDM-a, techna i elektronike do drum’n’bassa, nudila je svijet zamišljene budućnosti, crpeći inspiraciju iz cyberpunka, distopijske literature i filmova. Najviše je obećavala IDM (intelligent dance music) scena s mikrobreakbeatovima i minimalnim melodijama koju su predvodili Aphex Twin, Autechre, Luke Vibert i Squarepusher. Većina britanskih IDM umjetnika stvarala je techno derivate za plesne podije, a onda su se pojavili Boards of Canada koji su zanemarili techno i spustili tempo.
Duo Boards of Canada su Michael Sandison i njegov brat Marcus Eoin nazvali prema The National Film Board of Canada, čije su edukativne dokumentarce o prirodi i crtiće upijali u školskim danima tijekom kojih su jednu godinu i proveli u Kanadi. Još više su upijali elektroničke glazbene podloge tih programa koje je napravio kanadski skladatelj Alain Clavier. „Music Has the Right to Children“ je psihodelični IDM downtempo album o prirodi, pripadnicima Prvih naroda, djetinjstvu i udaljenim kutcima svijesti. Svijet za sebe, utočište u potpunosti odvojeno od dominantnih struja underground elektronike.
Album sadrži puno sampleova, primjerice iz dječje TV serije „Sesame Street“, te stvarnih zvukova iz prirode koje su sami snimili ili pokupili od drugih. Tijekom snimanja „Rue the Whirl“ u kanal je kroz otvoreni prozor studija slučajno ušao pjev ptica pa su ga zadržali. Ptice na „Happy Cycling“ dolaze iz Vangelisove glazbe za dokumentarac „La fête sauvage“. Težnje ka duhovnosti i boljem suživotu s prirodom prožimaju pjesmu „Pete Standing Alone“, nazvanu po dokumentarcu „Circle of the Sun“ o istoimenom pripadniku Prvih naroda iz naroda Kainai, kao i pjesmu „Kaini Industries“, o firmi za otvaranje radnih mjesta za pripadnike istog naroda u kanadskoj Alberti. Šifrirane aluzije i reference na društvene nepravde nalaze se posvuda na albumu, što izrazito naglašavaju fanovi Boards of Canada koji još uvijek neprestano dekodiraju značenja naziva pjesama i sampleova.
(Bojan Mandić, „Album na dan: 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati“)
“The Man On The Burning Tightrope” jedno je od onih ostvarenja koja zbog relativne anonimnosti autora teško nalaze put do šireg auditorija, ali u svojoj klasi predstavljaju definitivni vrhunac izražaja određenog sastava. Ovdje su Tamir, Paul, Oren te posebice Tod pružili svoj maksimum, uspješno sintetizirajući punk, jazz, cabaret, klezmer i ‘cirkusku’ glazbu stvarajući tako album koji se može promatrati kao sublimacija svega onoga što Firewater jest, kako u ideji tako i u praksi!
Nastavljamo sa osobnim preispitivanjima koji su to albumi koji su nam promijenili živote. Kako se sa ovim glazbenim izborom rotiramo unutar redakcije, ovaj tjedan vrh boce pokazuje na moju, elsegundo, malenkost pa ovakav zadatak uvijek zahtjeva malo više koncentracije kod odluke.
