Kako sam omot albuma zorno prikazuje, treba se potrošit dana i noći u Sacramento “Rare Records” shopu da bi se napravilo remekdjelo samo od semplova. Našem Joshua Paul “Josh” Davis-u ili DJ Shadow-u trebalo dobrih par godina truda i rada na albumu uz paralelno razvijanje hip-hop turntable manirizama i jedan poziv koji je promijenio sve.
James Lavelle, za tada vrlo vibrantni Mo’ Wax, hrabro dovlači DJ Shadowa iz lijene i sunčane Kalifornije u sasvim suprotni London i koristeći radne materijale nastale uz primarno korištenje Technics MKII klasičnog DJ gramofona, AKAI MPC60 – sad vrlo primitivnog semplera i digitalnog tape rekordera, izdaje album koji je postavio nove standarde cut-paste glazbe i nečeg što se još uvijek zove instrumentalni hip-hop.
Svakako, dogodila se čitava glazbena revolucija i “Endtroducing…” utjecaje nalazimo i nalazit ćemo još dugo u većini muzike koja se temelji na sempl i cut-paste estetici. Koliko je sve to bilo u stvari rezultat savršene glazbene ideje i ignoriranja onog što često “pravi” muzičari spočitavaju ovakvoj “ne-sviračkoj” glazbi, korištenja tuđe glazbe za stvaranje svoje i nove, komentira i sam autor:
“After the record, I’d always bump into these world-class producers who’d say, ‘Yeah, Endtroducing….. – what a great piece of production.’ I just did it on one sampler in a tiny little studio.”
Best Foot Forward Building Steam with a Grain of Salt The Number Song Changeling Transmission 1 What Does Your Soul Look Like (Part 4) Untitled Stem-Long Stem Tramsmission 2 Mutual Stump Organ Donor Why Hip-Hop Sucks in 96 What Does Your Soul Look Like Midnight in a Perfect World
“Join Hands”, drugi album londonskog post punk sastava Siouxsie and the Banshees, objavljen je u rujnu 1979. i produkt je dugog rada na projektu, tijekom kojeg su se izmjenjivale ideje pa i čitavi koncepti. Specifična situacija u bendu, poput sve jačeg utjecaja Siouxsie i Stevena Severina, kao i ‘labuđi pjev’ odlazećeg gitarista Johna McKayja rezultirat će neponovljivim djelom koje možda strši iz ostataka opusa Bansheesa, no svojim će turobnim i eksperimentalnim stilom cementirati teren za upravo nadolazeće trendove poput post punka, kao i stilove, primjerice gothic rock.
Treći samostalni album Robyna Hitchcocka odiše melankoličnom i nostalgičnom, a u rijetkim, neočekivanim trenucima i manijakalnom atmosferom. Ipak, unatoč dominirajućoj depresivnoj noti, te posebice uočljivoj fragmentiranosti, “I often dream of Trains” je zaokruženo i cjelovito djelo. Ukoliko slučajno i osjetite prikriveni moment nedorečenosti, prihvatitie da je svjesno uklopljen, jer na ovom vrhunskom albumu ništa nije slučajno!
