Hello Pixieland!
Pixies su koncem ’80-h spasili posrnulu američku nezavisnu scenu, a utjecajima drugih imena utkali su vlastiti fluid stvorivši osebujan i izvoran zvuk. Bili su dakle generacijski sastav. Dovoljno?
community radio
Mali otklon od svakodnevnice – ovoga tjedna u okviru emisije ‘Soda Fountain’ dobijate jedno atmosferično teksaško jutro, što jako dobro razbija nametnutu monotoniju.
S površinom od skoro 700 000 kvadratnih kilometara, Texas je nakon Aljaske najveća federalna jedinica u okviru Sjedinjenih Država. Ujedno je i zemljopisno najšarenija zemlja, nudeći posjetitetlju kolorit krajolika u rasponu od prerijskog ‘tornado alley’ područja pri vrhu Panhandlea preko Hill Countyja u blizini Austina i močvarnih djelova istočnog Texasa (Jasper, Kilgore), dalje preko plodnih nizina središnjeg dijela države i miljama dugačkih plitkih pješčanih obala između Galvestona i Brownsvillea pa do ‘trans-Pecos’ pustinjskih, sparušenih područja, tih badlandsa koji figuriraju kao savršeni background za odigravanje radnje McCartyjevog Krvavog meridijana.
Za razliku od ostalih saveznih država, Texas je – što zbog svoje prošlosti koja je sugerirala bitno izraženiji melting pot naroda i nacija, što zbog napadne, praktički neuporedive veličine – uvijek bio država u državi; savezna jedinica koja se izdvajala od ostalih pedesetak. Otud ta vječno prisutna, mada ne pretjerano forsirana težnja za neovisnošću, mada takva stremljena dijelom imaju korijene i u konfederalnoj prošlosti. Texas možda nije bio srce Dixielanda poput Alabame ili Mississippija, no figurirao je kao njegov duh pokretač.
Dopustimo li sebi malo političke nekorektnosti, možemo spomenuti istinite barske priče o “svim tim nigerima, ćifutima, katolicima, azijatima, crvenokošcima i drugima koji zagađuju ovu zemlju, tim gadovima koji špijunijaru za jenkijevske unioniste iz Langleyja i zaklanjaju nam južnjačko Sunce svojim žbirovskim mantilima”, a spominjanje još uvijek aktualnog predsjenika Obame u nekom lokalnom dineru ili tex mex restoranu može vas doći glave… naravno, spominjete li ga u pozitivnom kontekstu.
Eh, taj neuništivi WASP-ovski duh…

(intro: American Mars – Traces)
01 Pavement – Texas Never Whispers
02 Steve Earle – Fort Worth Blues
03 Townes Van Zandt – T For Texas
04 Orange Juice – Texas Fever
05 The Doors – Texas Radio & The Big Beat
06 Lyle Lovett – West Texas Highway
07 Daniel Johnston – Casper The Friendly Ghost
08 The Gun Club – Texas Serenade
09 Whiskeytown – San Antonio
10 Donovan – Remember The Alamo
11 Guy Clark – Texas 1947
12 Alejandro Escovedo – Broken Bottle
13 The Byrds – He Was A Friend Of Mine
14 Silver Jews – Dallas
15 Son Volt – Rex’s Blues
16 Johnny Dowd – Ft. Worth, Texas
17 Jim White – That Girl From Brownsville, Texas
18 Steve Earle – Ellis Unit One
19 Slackeye Slim – Texas Whore Pleaser
20 Glenn Campbell – Galveston
21 Billy Joe Shaver – Heart Of Texas
22 Steve Wynn – From Death To Texas
23 Jandek – Preacher
24 Lyle Lovett – Texas River Song
25 Arlo Guthrie – East Texas Red
26 The Doors – The WASP (Texas Radio & The Big Beat)
27 Townes Van Zandt – Snowin’ On Raton
28 Steve Earle – The Boy Who Never Cried
(outro: Willie Nelson – Blue Skies)

OK, sad kad znamo neke temeljne stavke o državi Texas, zapitajmo se kako bi zvučala njena glazbena pozadina? Ne, po tom se pitanju ne treba isuviše držati tradicije, pošto je nešvilski monopol (a u zadnje vrijeme i hilbilijevski bluegrass prizvuk) već davno udario monopol. U stvari, upravo su lokalni, teksaški songwriteri bili i ostali među najinovativnijima u Americi, stapajući nametnute i lokalne utjecaje te ih obogaćujući vlastitim doprinosima, tako da konačni rezultat često izmiče zdravorazumskoj klasifikaciji (dovljno je spomenuti Corwood Industries, odnosno Jandeka).
Očekivano, najveći broj uvrštenih kantautora nativni su teksašani – Guy Clark, Townes Van Zandt, Steve Earle, Jandek, Lyle Lovett, Johnny Dowd, Willie Nelson, Billy Joe Shaver, Daniel Johnston, Alejandro Escovedo… No, primjetno je i prisustvo još nekih američkih glazbenih imena koja svojim pojedinim skladbama aludiraju na Texas u općem smislu, a u tom konkekstu možemo spomenuti The Doors, Pavement, Whiskeytown, Glenna Campbella, Slackeye Slim, Silver Jews i druge.
Tu su čak i prekomorski pojedinci, odnsno sastavi koji su se na određeni način dodirnuli teksaške tematike; škotlanđani Donovan i Orange Juice, primjerice.
Kad zbrojite sve ove autore i tematiku koja prožima njihove skladbe, dobijate jedno atmosferično teksaško jutro, što u konačnici razbija nametnutu monotoniju. Uredništvo se nada da ćete uživati u priloženih 115 minuta glazbe, kako one teksaške, tako i one o Texasu.
ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE:
Solitary sentinel of the rural landscape, a wind- mill breaks the flat horizon of a Texas panhandle dawn. The color of the sky runs the spectrum from yellow to violet. The wind blows almost continuously across the plains, turning windmill vanes to pump water for the region’s farms and ranches.powered & provided by ©eXit
autor: Vjeran Stojanac, 27/12/2016
Arhiva
Pixies su koncem ’80-h spasili posrnulu američku nezavisnu scenu, a utjecajima drugih imena utkali su vlastiti fluid stvorivši osebujan i izvoran zvuk. Bili su dakle generacijski sastav. Dovoljno?
Godina 1967. bila je itekako burna i turbulentna u političkom smislu. No, nije na odmet spomenuti da aktualni događaji dobrim dijelom kreiraju umjetničku, posebice subkulturalnu scenu. Pogledate li kako se ta godina odrazila na primjeru popularne glazbe – vrhunac karijere Beatlesa, Stonesa, Kinksa i Byrdsa, te nastupni albumi The Doorsa, Pink Floyda, Velvet Undergrounda, Leonarda Cohena i drugih; postaje nam jasno u kojoj nas je mjeri ta 1967. zadužila, stekavši tako neoboriv primat koji će potrajati sve do pojave punka sredinom sedamdesetih. Stoga i nije čudno što je ovotjedno izdanje Soda Fountaina upravo u znaku glazbe kreirane te godine kada većina nas još nije bila niti u planu!
Ovog tjedna je tema emisije Soda Fountain jednostavno – noć. Možda već viđeno, ali se jako dobro uklapa u predstojeće aktivnosti radija. Zašto ne i dan, onaj subotnji? Valjda zato što će ga urednik ove liste morati propustiti zbog “radne obaveze” (zvuči kao nešto iz doba konc logora, a i nalikuje tome). Uglavnom, ovog četvrtka od deset ujutro pa do podneva uživajte u noćnoj, ali ne i uspavanoj listi!
More je jedan od prvih pojmova koji Vam padaju na pamet uz spominjanje ljeta. Ipak, ovotjedna lista emisije Soda Fountain ne govori o ljetnim ljigavostima poput prenapučenih plaža, dosadnih sredjeeuropskih turista i urlikanja njihove pretile djece, blještavila sunca, iritacije kože uslijed osušene morske soli, i da ne nabrajam sve te užase. Ovdje je riječ o moru u općem smislu, moru koje se uz identičnu scenografiju prostire od polarnice do ploarnice! U kojoj je mjeri uspjelo prenošenje takve vizije u dvosatnu glazbenu listu, prosudite sami!
playlist