Townes Van Zandt: Live at Old Quarter, Houston, TX / V-A: Twisted Willie (tribute to Willie Nelson)

– – .

Za sam kraj kolovoza vam emisija eXit nudi jedno kolažirano izdanje, sastavljeno od jednog koncertnog i jednog ‘tribute to’ albuma. Ne dvojite, riječ je o vrhunskim ostvarenjima – ‘Live at Old Quarter, Houston, Texas’, prvom službenom koncertnom zapisu legendarnog i nikad prežaljenog Townesa Van Zandta, te ‘Twisted Willie’ posvetnom albumu glazbenoj ostavštini jednako tako čuvenog, no srećom još živućeg Willie Nelsona!

 

Za sam kraj kolovoza vam emisija eXit nudi jedno kolažirano izdanje, sastavljeno od jednog koncertnog i jednog ‘tribute to’ albuma. Ne dvojite, riječ je o vrhunskim ostvarenjima – ‘Live at Old Quarter, Houston, Texas’, prvom službenom koncertnom zapisu legendarnog i nikad prežaljenog Townesa Van Zandta, te ‘Twisted Willie’ posvetnom albumu glazbenoj ostavštini jednako tako čuvenog, no srećom još živućeg Willie Nelsona!

Townes Van Zandt

Townes Van Zandt

 

a) Townes Van Zandt: Live at Old Quarter, Houston, Texas 1973.

Novogodišnja su jutra uvijek depresivna i tužna, bilo to od mamurluka, osjećaja praznine nakon završenog slavlja ili pak zbog same spoznaje da se brojač godina pomjerio za jednu znamenku naprijed. No, za mnoge štovatelje Townesa van Zandta, vjerojatno najboljeg kantautora svih vremena (tako ga je, uostalom, nazvao i Bob Dylan), jutra prvog dana u godini jjoš od 1997. imaju posebnu auru tuge. Tog je dana, naime, Townes u srebrenom Anzilarovom brodu zaplovio ka Valinoru.

Iako ga je bolest srca, u stvari poremećaj uvjetovan dugogodišnjim konzumiranjem enormnih količina alkohola i heroina prekinula u relativnoj mladosti i trenutku kada je iznova hvatao kreativni zalet (kad je otišao, nije navršio ni 53 godine), Townes je ipak ostavio pozamašnu pjesmaricu, opus na kojemu mu mogu pozavidjeti mnogo razvikanija kantautorska imena. O tome što skladbe Townesa Van Zandta čini tako posebnim bi se mogle ispisati stranice i stranice, bez mogućnosti svođenja iznešenog pod nekakav zajednički nazivnik, pošto su svi takvi dojmovi strogo individualni. Ako bi se nešto ipak moglo odvojiti te navesti kao opća karakteristika Townesove poezije i glazbe, onda je to iskrenost te otvoreno sučeljavanje s bolom, jer samo direktan pogled u zrcalo može dovesti do proćišćenja.

TVZ2-793x526Pokojni je Van Zandt to jako dobro znao, te takav pristup pršti iz brojnih skladbi koje je napisao od sredine šezdesetih pa do svoje prerane smrti u siječnju 1997. Među ranijim se primjerima zasigurno ističu Waitin’ around to Die, Sixteen Summers Fifteen Falls, St. John the Gambler ili My Mother the Mountain. Zanimljivo, sve se ove skladbe nalaze na prvih šest albuma, snimljenih između 1968. i 1972., kada se Townes naizgled povlači te vraća tek 1977. izvrsnim albumom Flying Shoes, te nakon desetogodišnje pauze isto tako dobrim At My Window (1987.). Ova ostvarenja nude drugu ‘generaciju’ Townesovih istinskim bolom prožetih pjesama, kao što su Dollar Bill Blues, Flying Shoes, Buckskin Stallion ili Snowin’ on Raton.

No, unatoč tim primjetnim gapovima između studijskih izdanja, Townes praktički nikad nije prestajao s koncertiranjem. Istina, to su uglavnom bili privatni događaji za uže krugove prijatelja, ili pak nastupi u klubovima koji primaju jedva stotinjak ljudi, no bili su izuzetno frekventni – često i nekoliko puta mjesečno.

Album koji vam predstavljamo jedan je od takvih zapisa nastalih u relativno malom hjustonskom klubu, Old Quarter, a zabilježen je tijekom nekoliko koncerata u srpnju 1973., dakle upravo po koncu Townesove prve faze (koju zaključuje album The Late Great Townes Van Zandt iz 1972.). Iz određenih razloga ovaj materijal nije objavljen odmah, već četiri godine kasnije, taman da najavi maestrov povratak s remek djelom Flying Shoes.

U narednim je godinama Townes Van Zandt objavio pregršt legalnih koncertnih albuma – praktički više od studijskih, no ovaj prvi službeni zapis i dalje ostaje ‘broj jedan’ u dušama sljedbenika ovog teksaškog trubadura. Opet se nameću suvišna pitanja tipa ‘kako’ i ‘zašto’; no odgovor ovdje nije niti malo dvojben – čitava je ta serja nastupa u Old Quarteru odisala bliskošću, svježinom, komunikacijom s publikom, a Townes je, tada još dobrim dijelom sačuvan od alkoholno-opijatske pošasti znao održati tenziju kako bi čitav nastup učinio napetim i zanimljivim. Također, nije bilo ni onih povremenih greški koje iz znanih razloga prožimaju njegova kasnija koncertna ostvarena.

Na koncu, ono najvažnije – iako po naravi akustičar koji je tek povremeno svojim studijskim izdanjima dodavao dodatne instrumente, u Old Quarteru je nastupao lišen bilo kakve pratnje, dakle isključivo se pouzdavajući u svoj glas i akustičnu gitaru. A rezultat je, kao što ćete čuti u emisiji koja slijedi, uistinu bio vrhunski, možda po Townesovim mjerilima i neponovljiv!

71AgOtjAk-L._SL1500_

Townes Van Zandt: Live at Old Quarter, Houston, Texas

01 Announcement  00:45
02 Pancho & Lefty  04:08
03 Mr. Mudd & Mr. Gold  03:41
04 Don’t You Take It Too Bad  02:58
05 Two Girls  03:52
06 Fraternity Blues  03:08
07 If I Needed You  03:19
08 Brand New Companion  04:20
09 White Freight Liner Blues  03:26
10 To Live Is To Fly  03:21
11 She Came And She Touched Me  04:10
12 Talking Thunderbird Blues  02:33
13 Rex’s Blues  03:05
14 Nine Pound Hammer  03:06
15 For The Sake Of The Song  04:49
16 Chauffeur’s Blues  04:33
17 No Place To Fall  03:09
18 Loretta  02:27
19 Kathleen  02:55
20 Why She’s Acting That Way  05:43
21 Cocaine Blues  03:21
22 Who Do You Love  03:45
23 Tower Song  03:48
24 Waiting ‘Round To Die  02:35
25 Tecumseh Valley  04:30
26 Lungs  02:34
27 Only Him Or Me  02:43

 

b) V/A: Twisted Willie – Tribute to Willie Nelson

Prosječni će konzument Willie Nelsona nazvati country glazbenikom, no kako to god prizemno zvučalo, neće biti daleko od istine. Ne, nema smisla poricati, stari Willie je uistinu countryjevac do srži, ali nešto ga ipak dijeli od jednog Merle Haggarda ili Alana Jacksona, a uzrok te podjele je opet onaj isti koji ga približava jednom Waylonu Jenningsu, da prostite.

Countrty je širok pojam, bitan dio glazbene americane; dominirajući element bjelačkog folka na sjevernoameričkom kontinentu i to je neoborivo. No, poput svake glazbe i taj trend ima svoje budale i karikature poput Kenny Rogersa i Dolly Parton, ali i svoje pjesnike, trubadure.

Willie Nelson definitivno spada u ove potonje.

Willie Nelson (82) i njegov lijek za dugovječnost

Willie Nelson (82) i njegov lijek za dugovječnost

No, country, imao on ili ne onaj sufiks ‘rock’ je, rekosmo, širok pojam, koji se tek nominalno može promatrati kao poddomena folka. Stoga titulu coutry trubadura mogu ponijeti i pokojne veličine kao što su Woody Guthrie, Johnny Cash ili Gram Parsons, a od danas aktualnih primjerice Steve Earle. Što dakle izdvaja Willie Nelsona, postavljajući ga na posebno mjesto?

Hm, dobro zvuči – mjesto je posebno zato što je i Willie poseban. U prvom redu, uvijek se držao  svojeg svjetonazora, unatoč okolini u kojoj se bez obzira na sve dobro snalazio. Iako je deklarirani ljevičar, politički stav mu nije nimalo smetao kad je u pitanju bilo prijateljstvo s dijametralno suprotnim Merle Haggardom. Dalje, njegov stav o alkoholu i drogama, gotovo vjerski fanatično propagiranje marihuane, demoliranje motelskih soba, život bez nekakvog fiksnog odredišta afere s obožavateljicama, balansiranje na rubu zakona… Neki će u tome prepoznati ponašanje ranih britanskih rock sastava poput The Who ili The Rolling Stonesa, no Willie je takve scene masama priuštio dobro desetljeće ranije. Opet, to je čovjek koji je snimio jedan od najboljih albiuma svih vremena, neponovljivi baladični Red Headed Stranger. Uz sve to, uvijek je bio i ostao dobar amerikanac.

U tom se njegovom lutalačkom i pomalo nihilisitičkom svjetonazoru mogu prepoznati utjecaji beatnika, no oni su u svakom slučaju preuveličani. Ukoliko bi trebalo kazati nešto najbliže istini, Willie Nelson je živio životnim stilom punkera godinama prije no što je taj pojam uopće skovan.

Stoga ne čudi što se na priloženoj posvetnoj (odnosno ‘tribute to’) kompilaciiji Willijevih skladbi pored očekivanih imena kao što su Waylon Jennings ili Johnny Cash nalaze i pojave iz sasvim druge dimenzije, no nepobitno Nelsonovi ‘učenici’ poput X-a, Jella Biafre, Reverend Horton Heata, Jerry Cantrella ili Marka Lanegana.

Nataje li amalgamizacijom countryja i punka cowpunk, ili nam za tako nešto trebaju The Long Rydersi kojih nažalost nema na ovom tributeu, gdje bi se inače odlično uklopili? Nebitno. Ostavimo kategorije i trendove po strani, jer samo otežavaju pristup doživljaju jednog odličnog projekta koji se zove Twisted Willie: Tribute to Willie Nelson.

Na samom kraju bi možda tek trebalo još spomenuti kako rockerski prizvuk ovih obrada nipošto ne narušava katkad planinsku idiličnost izvornih Willijevih akustičnih skladbi. Više je primjera za to, a možda je najupečatljivija uvodna skladba Time of the Preacher, u izvedbi Johnny Casha uz suradnju Krista Novoselicha, Kima Thayla i Seana Kinneyja (valjda ste primjetili kako je riječ o bivšim članovima Nirvane, Soundgardena i Alice in Chains). Ubrizgana energičnost ne samo da ne narušava nokturalni ambijent izvornika, već ga izdiže na neku vrstu himne. Upravo to bi dakle trebalo figururati kao poanta čitavog ovog ‘tribute to’ albuma; to saznanje i priznanje da Willie ne samo što svojim trubadurskim pristupom koji je bliži primjerice Cohenu nego Davidu Allanu Coeu definira jedan drugačiji, poetskiji country, već i da je svojim djelovanjem ostvario naoko nevidljiv, no u stvari nemjerljiv utjecaj na brojne mlađe generacije folk i rock glazbenika, koji mu ovom prilikom odaju počast!

 

cover

V/A – Twisted Willie: Tribute to Willie Nelson (1996.)

01 Johnny Cash – Time of the Preacher   03:41
02 L7 & Wylon Jennings – Three Fays   04:36
03 Tenderloin – Shotgun Willie   03:25
04 Supersuckers – Bloody Mary Morning   02:46
05 Mark Lanegan – She’s Not for You   03:31
06 The Presidents of the U.S.A. – Devil in a Sleepin’ Bag   01:50
07 Jerry Cantrell – I’ve Seen All This World I Care to See   03:43
08 Best Kisses in the World – Pick Up the Tempo   02:30
09 Jello Biafra & Life After Life – Still is Still Moving to Be   04:03
10 Waylon Jennings – I Never Cared for You   02:20
11 Reverend Horton Heat – Hello Walls   03:23
12 Gas Huffer – I Gota Get Drunk   03:21
13 Steel Pole Bath Tub   02:35
14 Jessee Dayton – Sad Songs and Waltzes   02:38
15 X – Home Motel   02:17
16 Kelley Deal & Kris Kristofferson – Angel Flying Too Close to the Ground   03:55

 

Vjeran Stojanac

28/08/2015

autor: Vjeran Stojanac

Tags: , , , , , , , , , , , , ,