Ray Davies (odnosno, budimo korektni, SirRay Davies) je još godine 2004. počašćen titulom Commander of the Most Excellent Order of the British Empire, odnosno CBE. Nije to ništa neobično u njegovoj branši, gdje je Kraljica istu čast ukazala i Ericu Claptonu, Bobu Geldofu, Davidu Gilmouru, Ianu Andersonu, Bryanu Ferryju, Trevoru Hornu, Georgeu Martinu… ima ih podosta, no to nije bitno za našu priču koja ionako tu ne završava, već se seli u godinu 2017.
No kidding – Muswell Hill je stvarno brežuljak!
Šesnaestog je ožujka 2017. Sir Ray Davies proglašen Vitezom Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske (Knight Bachelor, skraćeno Kt). Time su nam otvorene bezbrojne mogućnosti po pitanju kovanja dodatnih titula za dragog nam Rayja. Možemo ga primjerice zvati Knight Davies of the Village Green, ili Sir Davey of Muswell Hill. Ne otpada ni mogućnost Noble Ray of Archway Tavern’s Round Table (Archway Tavern jest pub čija je unutrašnjost prikazana na omotu albuma Muswell Hillbillies). Mogućnosti su bezbrojne, igrajte se. Možete tu ukomponirati i mitskog Arthura, još mitskiju zemlju Shangri-La, kraljicu Victoriu, kolodvor Waterloo, zadnji parni vlak, šešir princeze Marine, neznanog vojnika čiju pogiblju oplakuje neznana majka, savršenu mačku koja se poput one iz Cheshirea smiješi sa stabla u zemlji idiotskih dječaka (bez aluzija na UK, molim lijepo!), popodnevni čaj u 17 h, Borisa Johnsona, Nigela Faragea, Theresu May, Michaela Govea, premlaćivanja kurdskih imigranata u Croydonu, ubojstva građana Kraljevstva koji se na ulici udostoje govoriti odurnim poljskim jezikom… ah, ima tu svega. Postbrexitska Britanija (ili bolje reći Engleska) uistinu pruža šarolike mogućnosti!
(intro: backstage with Noel Gallagher and Ray Davies) 01 The Kinks – Mr Songbird 02 Freddie White – Dead End Street 03 Rhett Miller – Waterloo Sunset 04 Pretenders – Stop Your Sobbing 05 The Thunderbirds – This Strange Effect 06 Marianne Faithfull – Rosie 07 Mark Lanegan – Nothin’ In The World Can Stop Me Worryin’ 08 Stranglers – All Day & All Of The Night 09 Josh Rouse – A Well Respected Man 10 Model Rockets – Ring The Bell 11 Nomads – I’m Not Like Anybody Else 12 The Reegs – See My Friends 13 American Wrestlers – David Watts (intermezzo: Ray Davies returns Home on the Eve of his Knighthood) 14 The Kinks – When I’m Turn Out The Living Room Light 15 Mick Harvey – Funny Face 16 Nikol Kollars – I Go To Sleep 17 The Fall – Victoria 18 Larry Barrett – Act Nice And Gentle 19 Kate Rusby – The Village Green Preservation Society 20 (CBE) Bob Geldof – Sunny Afternoon 21 M-Clan – Lola 22 Mott The Hopple – You Really Got Me 23 Fastball – Till The End Of The Day 24 Mudhoney – Who Will Be Next In Line (intermezzo: Ray Davies CBE talks with Prince George) 25 Chuck Prophet – Situation Vacant 26 Nada Surf – End Of The Season 27 Les Liminans – Two Sisters 28 Botanica – Fancy 29 Bill Lloyd & Tommy Womack – Picture Book 30 Dwight Yoakim – Tired Of Waiting For You 31 Steve Forbert – Starstruck 32 The Mock Turtles – Shangri-La 33 Elvis Costello – Days (intermezo: Knight Ray Davies CBE talks about the Future of The Kinks) 34 The Kinks – Village Green
Kako već naslućujete, ovo je imenovanje uvjetovalo današnju temu emisije Soda Fountain. No, pošto su The Kinks bili i ostali iznimno utjecajan sastav (to da su najengleskiji od svih znaju već i vrapci na grani), zanimljivo je posluhnuti kako njihove vanvremenske skladbe zvuče u izvedbama drugih izvođača, odreda njihovih učenika. Neće vas začuditi da su među njihovim sljedbenicima imena poput Noela Gallaghera, Marka Lanegana, Chucka Propheta, Marka E. Smitha, Paula Wallfischa, Elvisa Costella, Micka Harveyja i druga.
Neka, dobro je to. Evanđelje po Rayju se očito propovjeda, a on sam sprema novi album koji bi se trebao pojaviti ovog proljeća, pod nazivom Americana. Kao samostalno djelo ili pod Kinks etiketom, vidjet ćemo.
Uistinu, Sir Ray Davies jest uistinu veliki čovjek čiji ugled jedino narušava činjenica da mu je djevojku, Chrissie Hynde skupio plačipičkasti Jim Kerr. No, događa se. I M Wardu je trebu (Cat Power) pokupio Bill Callahan, pa Matt ne plače.
No ne plače ni Ray. Pobogu, pa on je knight i CBE!
Godina 1967. bila je itekako burna i turbulentna u političkom smislu. No, nije na odmet spomenuti da aktualni događaji dobrim dijelom kreiraju umjetničku, posebice subkulturalnu scenu. Pogledate li kako se ta godina odrazila na primjeru popularne glazbe – vrhunac karijere Beatlesa, Stonesa, Kinksa i Byrdsa, te nastupni albumi The Doorsa, Pink Floyda, Velvet Undergrounda, Leonarda Cohena i drugih; postaje nam jasno u kojoj nas je mjeri ta 1967. zadužila, stekavši tako neoboriv primat koji će potrajati sve do pojave punka sredinom sedamdesetih. Stoga i nije čudno što je ovotjedno izdanje Soda Fountaina upravo u znaku glazbe kreirane te godine kada većina nas još nije bila niti u planu!
U vremenima koja donose rezanja kreditnog rejtinga, u kojima po zakonu sile velika država otima teritorij svojoj manjoj sestri, u dobu kada noćni komercijalni letovi jednostavno nestanu s radara i površine zemlje/mora, potreban je mali dašak optimizma. Stoga se barem tematski pokušajmo vratiti u prve godine nakon kraja Drugog svjetskog rata, u razdoblje koje je obećavalo, a neka obećanja čak i ispunilo! Svejedno, priložena lista neće baš odisati nekakvim čistim optimizmom, već će biti realna, što znači i odmjerena!
Prvo jesenje izdanje emisije Soda Fountain prekapa sa s prvim punim jesenjim danom, no već smo navikli kako slučajnosti mogu biti sve osim onoga što im kaže ime. Zbog toga očekujte jednu vremenski i stilski raznoliku listu, mada u konačnici obojenu nadolazećom melankolijom … što opet ne mora značiti da će te se izgubiti u poljanama tihih savzvučja, već naprotiv!
No kidding – Muswell Hill je stvarno brežuljak!
