Johnny Dowd – That’s Your Wife on the Back of My Horse (2015.)
Johnny Dowd je više nego zanimljiva i specifična pojava: puritanski ga country/blues fanovi mrze zbog njegovog koketiranja s elektronikom, lo-fi modelima i svim tim po njima eksperimentalnim formama, dok ga tzv. alternativci bez pardona svrstavaju u ergelu “mamuzara”. Svejedno, Johnny gura svoje, ne obraća pažnju na kritke s koje god strane došle, i upravo je to razlog što bez pardona niže odlične albume – i to već više od dva desetljeća! Posljednji, upravo objavljeni “That’s Your Wife on the Back of My Horse” samo potvrđuje pravilo!
Jedan od najsretnijih trenutaka u životu svakog kritičara proizašlog iz nesretne generacije X jest svježi album Johnny Dowda. I neka to uđe u Ustav!
Zanemaromo li osredniji Do the Gargon iz 2013., tri godine nakon izvrsnog No Regrets, Johnny Dowd se vraća jednako dobrim uratkom That’s Your Wife on the Back of My Horse. Sjećate se tog suludog albuma iz 2012., s naslovima pjesama u vidu ženskih imena poput Betty, Rita, Nancy, Abigail ili Candy?
Ovo nas navodi na dva zaključka – em što Dowd očito nije gay, prije tri godine je proživljavao teške trenutke analizirajući svoju tadašnju ne baš zahvalnu poziciju kroz prizmu nekih žena koje su mu obilježile život. No, tri godine kasnije, Johnny pršti životom i kreativnošću, a sam naziv albuma se može promatrati kao posprdni oblik fraze “Tko te jebe, pobjedio sam i ona je sad sa mnom!”.
Naravno, to je subjetivno viđenje autora ove najave, ali svejedno ima nešto istovremeno megalomasnko, opušteno i sretno u ovom novom albumu, čak i ukoliko je sreća varljiv pojam i često korištena maska za melankoliju i depresiju.
O Dowdu ne treba pisati litanije, pošto je njegov štih potrebno (i jedino moguće) doživjeti slušnim čulom. Stoga se, štovani slušatelji, udostojite preslušati jedan izvrstanalbum ovog vrhunskog i neobičnog kantautora, jer ćete samo tako biti u stanju donijeti osobni objektivni sud. A Dowdov je opus itekako vrijedan temeljitog preslušavanja, posebno ukoliko spadate u skupinu puritanaca koji s prezirom i gnušanjem gledaju na suživot tradicionalnog i eksperimentalnog. pošto u tom bi slučaju Johnnyjeve skladbe mogle na Vas djelovati iscjeliteljski i prosvjetiteljski!
That’s Your Wife on the Back of My Horse je u prvom redu album varijabilnog, promjenjivog karaktera što opet može a ne mora sugerirati izmjene raspoloženja (unatoč činjenici da Johnny i ja dijelimo istu dijagnozu), već jednostavno ukazivati na njegov već poslovičan modus operandi. Johnny je u svojim najranijim danima bio tipičan country/blues kantautor, no vremenom je u svoje skladbe počeo unositi elemente lo-fi ambijenta, elektronike, pa u određenoj mjeri i ukusno zapakiranog hip-hopa.
Ovaj album očekivano leti nad svim tim utjecajima ali i stranputicama – ima tu temeljnog rocka, psihodeličnog bluza, countryja, popa, poigravanja živcima slušateja, praktički svega, no Johnny je svoje pjesme majstorski posložio u smisleni niz, i vjerujte potpisniku ovih redova; ukoliko o gospodinu Dowdu znate bar neke temeljne stvari i ukoliko ste voljeli preslušavati Wrong Side of Memphis, Cemetry Shoes ili A Drunkard’s Masterpiece, onda je That’s Your Wife on the Back of My Horse djelo koje će vas uistinu oduševiti!
Johnny Dowd; That’s Your Wife on the Back od My Horse (Mother Jinx Records, 2015.)
01 That’s Your Wife On The Back Of My Horse 02 White Dolomite 03 Cadillac Hearse 04 The Devil Don’t Bother Me 05 Empty Purse 06 Why 07 Sunglasses 08 Nasty Mouth 09 Words Are Birds 10 My Old Flame 11 Dear John Letter 12 Female Jesus 13 Poor, But Proud 14 Teardrops
Nedavno promovirani dokumentarac o Gene Clarku, ključnom članu The Byrdsa čije su autorske skladbe popunjavale rane albume (dok se McGuinn još borio s Dylanovim obradama, a Crosby i Hillman s vlastitom sramežljivošću) nudi i nešto više – pogled na Gene Clarka kao ljudsko biće oslobođeno tereta karijere rock glazbenika. Svaka je smrt prerana, i svaki je odlazak bolan, no Clark je iza sebe ostavio pregršt uistinu vrijednog glazbenog materijala, čime je njegov život produžen praktički do vječnosti. Problem jest u tome što čak Geneovi kolege iz kultnih Byrdsa skoro do nedavno nisu priznavali te više nego očite zasluge. Srećom, stvari se mijenjaju, a dobrim će dijelom u tome pomoći i dokumentarni film oca i sina Paula i Jacka Kendalla, koji se, eto, bavi životom i djelom jednog od najnesretnijih glazbenika dvadesetog stoljeća!
Jasno, tu je i cover od Rolling Stonesa, Keep On Rolling. Sve što mogu reći, da je još jedan primjer kako je ponekad obrada bolja od orginala.Svi vas mogu razočarati: otac, majka, rodbina, cure, momci, život. Penetrators – NIKADA!
