Prazan izraz. Eastern Blocc
Teatar apsurda i Stranac u vlastitoj zemlji nose ska natruhe ali ska je širi pojam od Madnessa.Na koncu, Paviljoni sreće, odnosno Joy Divisioni su mnogo više od paviljona za kurve u nazi logorima… A i Joy Division su više od proto goth benda, kao što i Šetači izbjegavaju nomenklaturu.
Sviram svoj blues nije blues, već vaš doživljaj pjesme. Individalan je, dakle. U određenim trenucima, spomenimo Zadovoljstvo, čuti ćete i usnu harmoniku – nije Donovan, nije ni Dylan već maestro Božo!
Album zaključuje Galaksija, vjerojatno ona ista koja krije Špirov duh. Uz Jimovu gitaru i Božinu usnu harmoniku ponovo putujete bazičnim rockom, ne bio ja glazbeni kritičar i lutalica po Europi majci našoj. Mogao sam biti vrtlar, serviser kavomata, svodnik ili pak onaj koji šmrkom ispire govna iz kaveza majmuna i tigrova. Nažalost, ZOO Marjan je ukinut!
Pitanja su sjajna pjesma, “šarena paleta zračnih atrakcija” kako bi rekao moj prijatelj Nikola Radman. Gitara je britka poput ledene britve, bas i bubanj žive u dualitetu, istovremeno prisutni i ne – glazbena Schroedingerova mačka. Pjesma diže iz mrtvih! Idealna zvučna kulisa uz kemoterapiju!
Stvar po stvar – mogu ja i teže nakon biflanja Swansima što mi je životni poziv, ali ovaj se album doživljava u cjelini. Ajmo još Tu sebe vidiš, opet dašak Štulića sudeći po gitari tekstu plus što mi se sviđa balans na rubu ponora sna. Sad slušam Razum i uistinu, jasan trag Partibrejkersa! Dokle ću ovako! Na ovaj način nisam secirao ni Strange days, ili je to bio Waiting for the sun? A Doorsi su naporni i maltretiraju. Uz Morrisonovog oca admirala sve je bilo moguće pa i sinovljev alkoholizam plus srčani udar u kadi – ako već nije bio overdose. Ili pogrešno odloženo sušilo za kosu, a takvi uređaji unatoč ON/OFF prekidačima mogu dovesti na razlaganje vode na kisik i vodik, dok minimalne ali neizbježne količine kationa i aniona pojačavaju privlačnu moć elektroda – mislim pritom na katodu i anodu.
Kad mi je Božo spomenuo baladične momente na albumu, očekivao sam u najmanju ruku Bucu i Srđana sa slikom zalaska Sunca, orhidejama i bajaderama. No, ta je baladičnost marljivošću strpljivog pauka utkana u glazbeno tkivo.
Dobijate li jasniju predodžbu kako ovaj album zvuči?
Da – bingo!
Ne – vaš problem.
Ovo je ipak recenzija a ne psihijatrijska bilješka osobnog psihijatra individuue znane kao Ian Curtis, pa završimo u stilu:
Bolje Špiro na vrtuljku nego na ražnju!
Ali što ako se Špirina sjedalica otkači i poleti kroz zrakoprazni prostor? Razmotrimo beneficije. Znamo što je vakuum, prostor bez ikojeg plina koji bi se udisao, uz uvjet koji isključuje helij – zamislite samo to umilno roktanje, taj mezzosoprano na kojemu bi pozavidila i Janet Baker? No vepru je bitan kisik. Naime, uz uvjet posjedovanja oksigenskog spremnika, to ne bi ni bilo nemoguće.
Uključivi uvjet su pravilno montirani O-ring obruči, jer mnogi od nas pamte tragediju koja je zadesila space shuttle Challenger tog crnog 28. siječnja 1986.
PS kakvu odjavu očekujete? Mirka Fodora uz taktove pjesme Dobro jutro, Hrvatska, ili Krešimira Miška uz zujanje UFO objekta iznad Reykjavika? Eh imam ideju za kraj! Vjeran Mišurac, bivši djelatnik HRT-a!
Imenjače Vjerane, došli su po tebe!
Imenjače Vjerane, opet su nas napali.
Imenjače Vjerane, mi ćemo pobijediti!
PPS Imenjače Vjerane, jel’ divlja taj islandski vulkan? Uzmi nužne stvari i dragu. Ima opakog nećega u dubinama! Nije Jules Verne bio glup, a nije ni JRR Tolkien! Nemoj da se slomi na tebi sve!
Možda Balrog ipak nije samo odbjegli Morgothov monstrum, a time ni plod mašte profesora Tolkiena?
Dizajn omota: Ivan Milas
Autor ilustracije: Matija Sandrić
Fotografije: Thomas Krstulović
Lektura, redaktura i slog: KLFM
autor: Vjeran Stojanac, 15/04/2021
