KLFM

Kunst & Liebe Frequency Machine

Intergalaktički vepar Špiro

Pamtite li vepra koji je svojedobno haračio jugozapadnom stranom Marjana, navodno i šire? Splićani su ga od milja prozvali Špiro! To bijaše 2017. ili 2018., dok ga nisu beknuli! Svejedno, postao je počasni građanin, a idalje počasno živi u albumu “Gakaksija” lokalnog r’n’r benda Šetači!

Eastern Blocc

Putovanje počinjemo u (post)sovjetskom prostoru i okolici, krajem 70ih, u trenutku kada je punk otkrio svoju emotivniju stranu, a zatim u društvu synthova, gitara, molskih ljestvica i romantike pratimo njegovo odrastanje i ukorijevanje u muziku novijeg doba. Od undergrounda mračnog minimalwavea koji objedinjuje mnoštvo zanimljivih mikrožanrova, do rafiniranijih i nježnijih zvukova synthpopa vodit će nas bendovi poput Molchat Dome, Vox Low, Pleasure Symbols, Kina, Super Besse i mnogih drugih. Kao I svaka druga emisija koja drži do sebe, Eastern Blocc će vam približiti i ponešto teorije na kojoj počivaju ovi cool žanrovi i zvuci , a usamljenost i weltschmerz povremeno…

23:00–00:00

Vepar (latinski Sus Scrofa) papkar je blizak svinji koja je i nastala od njega. Barba Jozo, očev kolega iz Hrvatskih cesta upucao je kod Tomislavgrada vepa koji mu je masakrirao psa, ali ga Jozo iz empatije prema rahmetli psu nije mogao jesti. Ali zato smo se mi doma danima gostili veprovinom i njokoma. Jeli bio Špirov rod – ne znam – znam samo da je bio ukusan.

Kažu da se knjiga čita od korica. Unatoč vrsnim tekstovima koji vuku ka dubljoj analizi, omot ovog albuma, u biti je riječ o CDu u mojem slučaju, spomenutiomot prikazuje počasnog građanina Splita odnosno Marjana – vepra Špira , koji figurira kao okosnica, stožerna os ovog vrsnog i šarolikog albuma koji se oslanja na temeljni rock, novi val i tako dalje…. Špiro ionako više nije među nama već rotira na vrtuljku u nekoj nama nepoznatoj galaksiji. Nadam se da mu je tamo dobro, negdje u Andromedi, pretostavimo, jer za veliki i mali Magelanov oblak ili maglicu u zviježđu Raka nisam siguran jesu li skupine zvijezda u porođajnim mukama ili nekakve druge interstelarne forme. Ali najbitnije je da je Špiru dobro, a pobogu i nama dok slušamo ovaj izvrstan album!

Rekoh kako dotični ne podliježe stilskoj nomenklaturi, čak i skladbe vrludaju po pitanju trajanja, od nešto iznad dvije do skoro pet minuta! Čak je i pojedinačno analiziranje skladbi podležno raznolikosti, a ako sam ja uočio skrivene niti stanovitog Branimira Štulića, pripišite to individualnnom utisku. Za Johnnyja znam samo da se skrasio u Utrechu, nizozenskom gradu koji nisam vidio, ali sam bio na koji kilometar blizu pošto je autobus kojim smo prijateljica i ja putovali ka Amsterdamu (gradu koji je bio usputna stanica prije tjedan dana Berlina i jednodnevnog izleta u Kopenhagen) tamo stao u kišnu zoru te smo pojeli cheeseburger i popili milkshake. Inače mi nije običaj vuči dame po jeftinim zalogajnicama poput McDonaldsa ali sve do Amdama u koji smo stigli rano ujutro nismo našli nešto zgodnije. Tu smo pak zaposjeli argentinski rastoran blizu Singel kanala i cvjetne tržnice Blumenmarkt. Hrana je bila ukusna a imali su i WC, čist za razliku od onog iz McDonaldsa! Neću spominjati da nas je na jednom od singelskih mostova zamalo skašio tramvaj! U tom slučaju ne bi čitali ovaj tekst iako bih se ja za dragu prijateljicu bacio ako treba i pod tramvaj!

(da vas ne davim fusnotama, recimo samo da je Marko Brecelj rekao istinu o kočijama bez konja, a taj izraz dugujemo viktrijancima: “To je ona stvar što može da te zgazi, pa kad prelaziš pazi!”)

Kko rekoh, utjecaji vrludaju. Novi val i klasični rock and roll su neizbježni, neovisno o varijantama. Britanski novi val je neizbježna stavka, spomenimo Clash ali Božo (jedna od ključnih osoba u sastavu) napominje i utjecaj detroitskescene, kao i njujorške scene – sjetite se kluba CBGB. Od područja bivše države tu su svoj trag ostavili Beograd, Vinkovci, Zagreb. ali začudo Split baš i ne uz izuzetak neizbježnog Metka. Dalo bi se satima pričati o utjecajima, ali gdje bi nas to dovelo? Meni je primjerice pao na pamet Jethro Tull, što pripisujem višemjesečnom samovanju… Lomovi, nabijeni živac, vrtoglavica i tako dalje.

Kad očekuješ obilazak od strane bliskih osoba, nema tu svrhe, čak ako ste zajedno prošli pola Europe – kad si na crnoj listi, težak je silazak sa iste, unatoč praštanju, empatiji…

Kad smo već kod ljubavi, album nazvan Galaksija otvara pjesma Kad ljubav osjećam blizu pomislite da je to temeljni rock no skladbe koje slijede će vas razuvjeriti.

Još jedan bitan element – album je nastajao u studiju BOZON Saše Antića koji i gostuje na istom. On je koautor nekih skladbi te vokal na nekima, no ključni je autor Božo Gabrić. Inače, sastav postoji od 2008., uz česte izmjene članstva. Zadnja izmjena podrazumijeva bas gitarista i saksofonista – koliko znate lokalnih bendova sa saksofonom? Usput, potpisniku ovih redaka je pao na pamet Joy Division, možda u nekim momentima, jer su Božo i društvo upijali svu kvalitetu oko njih i šire, no ipak su izvorni. Pjesma Cilu noć opet donosi tračak Divisiona.

Isti Joy Division dojam prati i neke naredne pjesme, no ključna riječ je izvornost. Između nas je prelijepa rudimentarna balada. Poslušajte, a neka vas naslovi Između nas i Zadovoljstvo ne navedu na izbjeglicu iz Utrechta, mada je Johnnyjev utjecaj jasan kao suza. Božo ovdje, kao i u svim skladbama poetski briljira, a analizirati svaku ponaosob ne bi dočaralo duh vepra Špira.

Teatar apsurda i Stranac u vlastitoj zemlji nose ska natruhe ali ska je širi pojam od Madnessa.Na koncu, Paviljoni sreće, odnosno Joy Divisioni su mnogo više od paviljona za kurve u nazi logorima… A i Joy Division su više od proto goth benda, kao što i Šetači izbjegavaju nomenklaturu.

Sviram svoj blues nije blues, već vaš doživljaj pjesme. Individalan je, dakle. U određenim trenucima, spomenimo Zadovoljstvo, čuti ćete i usnu harmoniku – nije Donovan, nije ni Dylan već maestro Božo!

Album zaključuje Galaksija, vjerojatno ona ista koja krije Špirov duh. Uz Jimovu gitaru i Božinu usnu harmoniku ponovo putujete bazičnim rockom, ne bio ja glazbeni kritičar i lutalica po Europi majci našoj. Mogao sam biti vrtlar, serviser kavomata, svodnik ili pak onaj koji šmrkom ispire govna iz kaveza majmuna i tigrova. Nažalost, ZOO Marjan je ukinut!

Pitanja su sjajna pjesma, “šarena paleta zračnih atrakcija” kako bi rekao moj prijatelj Nikola Radman. Gitara je britka poput ledene britve, bas i bubanj žive u dualitetu, istovremeno prisutni i ne – glazbena Schroedingerova mačka. Pjesma diže iz mrtvih! Idealna zvučna kulisa uz kemoterapiju!

Stvar po stvar – mogu ja i teže nakon biflanja Swansima što mi je životni poziv, ali ovaj se album doživljava u cjelini. Ajmo još Tu sebe vidiš, opet dašak Štulića sudeći po gitari tekstu plus što mi se sviđa balans na rubu ponora sna. Sad slušam Razum i uistinu, jasan trag Partibrejkersa! Dokle ću ovako! Na ovaj način nisam secirao ni Strange days, ili je to bio Waiting for the sun? A Doorsi su naporni i maltretiraju. Uz Morrisonovog oca admirala sve je bilo moguće pa i sinovljev alkoholizam plus srčani udar u kadi – ako već nije bio overdose. Ili pogrešno odloženo sušilo za kosu, a takvi uređaji unatoč ON/OFF prekidačima mogu dovesti na razlaganje vode na kisik i vodik, dok minimalne ali neizbježne količine kationa i aniona pojačavaju privlačnu moć elektroda – mislim pritom na katodu i anodu.

Kad mi je Božo spomenuo baladične momente na albumu, očekivao sam u najmanju ruku Bucu i Srđana sa slikom zalaska Sunca, orhidejama i bajaderama. No, ta je baladičnost marljivošću strpljivog pauka utkana u glazbeno tkivo.

Dobijate li jasniju predodžbu kako ovaj album zvuči?

Da – bingo!

Ne – vaš problem.

Ovo je ipak recenzija a ne psihijatrijska bilješka osobnog psihijatra individuue znane kao Ian Curtis, pa završimo u stilu:

Bolje Špiro na vrtuljku nego na ražnju!

Ali što ako se Špirina sjedalica otkači i poleti kroz zrakoprazni prostor? Razmotrimo beneficije. Znamo što je vakuum, prostor bez ikojeg plina koji bi se udisao, uz uvjet koji isključuje helij – zamislite samo to umilno roktanje, taj mezzosoprano  na kojemu bi pozavidila i Janet Baker? No vepru je bitan kisik. Naime, uz uvjet posjedovanja oksigenskog  spremnika, to ne bi ni bilo nemoguće.

Uključivi uvjet su pravilno montirani O-ring obruči, jer mnogi od nas pamte tragediju koja je zadesila space shuttle Challenger tog crnog 28. siječnja 1986.

PS kakvu odjavu očekujete? Mirka Fodora uz taktove pjesme Dobro jutro, Hrvatska, ili Krešimira Miška uz zujanje UFO objekta iznad Reykjavika? Eh imam ideju za kraj! Vjeran Mišurac, bivši djelatnik HRT-a!

Imenjače Vjerane, došli su po tebe!

Imenjače Vjerane, opet su nas napali.

Imenjače Vjerane, mi ćemo pobijediti!

PPS Imenjače Vjerane, jel’ divlja taj islandski vulkan? Uzmi nužne stvari i dragu. Ima opakog nećega u dubinama! Nije Jules Verne bio glup, a nije ni JRR Tolkien! Nemoj da se slomi na tebi sve!

Možda Balrog ipak nije samo odbjegli Morgothov monstrum, a time ni plod mašte profesora Tolkiena?

 

Dizajn omota: Ivan Milas

Autor ilustracije: Matija Sandrić

Fotografije: Thomas Krstulović

Lektura, redaktura i slog: KLFM

autor: Vjeran Stojanac, 15/04/2021

Vezane objave

Arhiva

Simon & Garfunkel: Bookends (1968.)

08/04/2021.

Posljednji pravi album dvojca Simon & Garfunkel, jer iza više ništa nije bilo isto!

ŠAH-MAT/OLOVNI VOJNICI/JUDITA (1998. – 2010.)

0:00–1:30 Nedjelja 12.9.2021.

Kako je i što radio pokret okupljen oko navedenih jedinki i grupacija?

Iain Banks / Osinja tvornica

31/10/2012.

Osinja tvornica je prvi Banksov roman, prozno djelo o neuobičajenom svijetu šesnaestogodišnjeg Franka. Frank je rođen 1964. u Škotskoj, živi…

MICK WALL: Lou Reed – The Life

20/09/2021.

Prvi redak prvog poglavlja sažima Louov život: “A Jew. A Fag. A Junkie.”

Tjedna rotacija

Arhiva

GUIDED BY VOICES / It’s Not Them. It Couldn’t Be Them. It Is Them!

FAITH NO MORE / Angel Dust (1992)

PARQUET COURTS / Plant Life

JAMES HOLDEN / Balance

ME FIRST AN THE GIMME GIMMES / Ruin Jonny’s Bar Mitzvah (2004.)

JAPANSKI PREMIJERI & VAVA / New Green Cabaret