Album Judita koncipiran je kao cjelovito djelo iako je u naravi fragmentiran. Sadrži naime glazbu za tri predstave:
Šah-mat (1998.)
Olovni vojnici (1998.)
Judita (2010.)
Autorstvo bez dvojbe pripisujemo realizatorima na više razina djelovanja: Fractal Falus Teatar, Zidar Betonsky, HrvojePelicarić, Tonći Bakotin Ruzina i suradnici, bespredmetno je spominjati svakoga poimenice mada bi bilo kontraproduktivno zanemarivati brojne individue iz kazališnog miljea. Ipak neovisno o odgledanim predsiavama, zdušnim praćenjem glazbenog/multimedijskog djelovanja projekta Zidar Betonsky (u daljnjem tekstu ZBT), moram naglasiti da me sa članstvom tog sastava, dakle sa Zdeslavom, Edijem, Hrvojem C., Hrvojem P. i Tonćem vezuje dugogodišnje prijateljstvo – ja pratim njihov rad a oni moj što je jedna efektivna sinergija. Na koncu svi mi predstavljamo nešto najkvalitenije u svojim klasama i to ne samo u Splitu već i šire!
Naš cilj (da parafraziram Laibach) nije samo dolazak Sina Božjrg, već da budemo veleposlanici hrvatske kulturologije i medijske scene.
Zidar Betonsky 1998.
Ako vam ovo “šire” zvući nategnuto, onda nas očito slabo poznajete ili uopće ne znate. Dečki su vanserijski glazbeni izvođači i autori, nije na odmet kazati i teoretičari. Ja ih znam sviju od najranije sredine osamdesetih godina XX. stoljeća – pojedince sam možda upoznao vremenom ali to ne mijenja opću sliku.
Olovni vojnici su se kao soundtrack pojavili još 1998., a vremenom su se uklopili sa materijalom nastajalim kroz više od dvanaest godina. U neke detalje ne mogu niti želim ulaziti jer je moja vokacija i inklinacija podložna plimama i osekama jer Mjesec je zajeban igrač. Svi mi osjećamo njegov utjecaj bio on satelit formiran od krhotina koje su nastajale sudarima matice Gaia-e sa lutajućim meteorima i kometama ili možd a planski stvoren objekt u uloži svojevrsne stražarske nadglednice.
Prvo izdanje Olovnih vojnika, 1998.
Spominjem prvo izdanje? U to su ZBT već imali objavljeni CD, zvan “crni album” zbog dominirajuće boje covera. U užem krugu ljudi vezanih uz kolektiv kruži određeni broj snimki plus što smo zdušno posjećivali koncerte ZBT-a, većinom u prostoru kina Žlatna vrata, a dobijali smo ih u povjerenju i na kućnim druženjima. Kako to več ide – par čaša vina, joint, čašica razgovora…
Zanimljivo je da je Hrvoje Pelicarić završio kaazališnu režiju u Ljubljani pod paskom Dragana Živadinova koji jedna od ključnih osoba Neue Slowenische Kunsta i spiritus movens kazališnih frakcija koje su mijenjale imena i ideje, ali ne i bit. Možebitni je vrhunac zasad uprizorenje predstve Krst Pod Triglavom u Cankarjevu Domu,Ljubljana kasna zima/rano proljeće 1986. Nabitnije jest da je realizcija Krsta obedinila sve segmente NSK, dakle gledališće Sester Scipion Nasice, Laibach Kunst, IRWIN… U biti, čitav Neue Slowenische Kunst!
Ukoliko se pitate tko sam, slijedi odgovor: Vjeran (po novome Treuer), inženjer strojarstva, pisac i novinar, glazbeni zanesenjak, djelatnik poznatog splitskog web comunnity radija KLFM, hobi slikar akvarela i akrilnih pokusa na ljepenki… Svoje slike poklanjam samo djevojkama koje volim čak ako slika i dotična predstavljaju jedninu. Fan sam mnogo čega sa glazbene scene ali moje srce pripada Pink Floydu, što je samo dio slagalice.
Svi smo mi ding an sich misteriess!
Autor teksta Vjeran a za prijatelje Kiko. Za jednu osobu samo Treuer jer u tom imenu je sve!
Johnny Dowd je više nego zanimljiva i specifična pojava: puritanski ga country/blues fanovi mrze zbog njegovog koketiranja s elektronikom, lo-fi modelima i svim tim po njima eksperimentalnim formama, dok ga tzv. alternativci bez pardona svrstavaju u ergelu “mamuzara”. Svejedno, Johnny gura svoje, ne obraća pažnju na kritke s koje god strane došle, i upravo je to razlog što bez pardona niže odlične albume – i to već više od dva desetljeća! Posljednji, upravo objavljeni “That’s Your Wife on the Back of My Horse” samo potvrđuje pravilo!
