ŠAH-MAT/OLOVNI VOJNICI/JUDITA (1998. – 2010.)
Kako je i što radio pokret okupljen oko navedenih jedinki i grupacija?
MICK WALL: Lou Reed – The Life
Prvi redak prvog poglavlja sažima Louov život: “A Jew. A Fag. A Junkie.”
If I could make the world as pure
And strange as what I see
I’d put you in the mirror
I put in front of me
And strange as what I see
I’d put you in the mirror
I put in front of me
Linger on your pale blue eyes
Mick Wall poznati je američki kronolog zvjezdanog praha, između ostalog iznjedrio je životopise brojnih zvijezda na glazbenom nebu ne samo novog kontinenta: Lou Reed (kao tek jedan od njih), Ozzy Osbourne, The Black Sabbath, AC/DC, Pearl Jam… Spisak je ogroman, uistinu!
Lou Reed na omotu albuma Coney Island Baby iz 1975.
Biograf Mick Wall sažima životopis Lewisa Allana Reeda odnosno Loua u uvodnoj rečenici prvog poglavlja knjige. poglavlja koje notira liječenje teenagera elektrokonvolzijama.
A Jew. A Fag. A Junkie.
Zanimljivo, Lou nikad nije bio rigidni homoseksualac. Narkoman donekle jest i tu nema dvojbe. Osvrnite se samo ne literarni dio prvijenca The Velvet Undergrounda, ne samo na naslov Heroin nego i popratnre stihove!
I’m waiting for my man
Twenty-six dollars in my hand
Up to Lexington, 125
Feel sick and dirty, more dead than alive
I’m waiting for my man
Twenty-six dollars in my hand
Up to Lexington, 125
Feel sick and dirty, more dead than alive
I’m waiting for my man
Hey, white boy, what you doin’ uptown?
Hey, white boy, you chasin’ our women around?
Oh pardon me sir, it’s the furthest from my mind
I’m just lookin’ for a dear, dear friend of mine
I’m waiting for my man
Hey, white boy, you chasin’ our women around?
Oh pardon me sir, it’s the furthest from my mind
I’m just lookin’ for a dear, dear friend of mine
I’m waiting for my man
/Waiting for my Man, The Velvet Underground & Nico/
I ostali se tekstovi dotiču narkofilije, biseksualnog imagea i sličnog. Rekoh biseksualnog uz velike navodnike nad glavom koji kruže oko mene kao abortirana djeca oko meduze (vidjeti roman “How the Dead live” preveden na hrvatski milošću Marinka Raosa te objavljen u izdanju Celebera, 2002.).
Uz lik i djelo Lewisa Allana Reeda po defaultu vezujemo polusvijet kojega u New Yorku ne nedostaje. Transseksualci, narkomani… Čitav polusvijet kao da hoda uz Lewisa, uz opjevana i mitska mjesta zvala se ona Ground Zero, danas razoreni diner u Greenwich Villageu, Coney Island….
Velveti u zreloj fazi: Sterling, Mo, Lou i John
Treba se na tren iznova osvrnuti na Lewisove tekstove, pa krenimo iz scratcha:
When you’re all alone and lonely
In your midnight hour
And you find that your soul
It has been up for sale
In your midnight hour
And you find that your soul
It has been up for sale
And you’re getting to think about
All the things that you done
All the things that you done
And you’re getting to hate
Just about everything
Just about everything
But remember the princess who lived on the hill
Who loved you even though she knew you was wrong
And right now she just might come shining through
And the
Who loved you even though she knew you was wrong
And right now she just might come shining through
And the
Glory of love
/Coney Island Baby by Lou Reed/
Zanimljivo kako se Lou prebacuje iz jednog u drugo mentalno stanje. Tuga, jad, samoća pa na koncu spas: ljubav kao najjača snaga i kreativna sila, takav je Lou Reed!
Rođen je 2. ožujka 1942. u New York Cityju u istoimenoj državi. Još kao srednješkolac svira u brojnim sastavima te radi kao radijski voditelj na postaji pri sveučilištu Syracuse. Isto je zanimljivo da mu je izvorno prezime bilo Rabinowitz, ali ga je Louov otac Sydney skratio u Reed. Još kao gimnazijalac svira u sastavu Pickwick što ukazuje ne samo na sklonost literaturi več i na fascinaciju Dickensom. Očekivano, Lewis odnosno Lou upisuje studij književnosti i filma na Syracuseu. Tu je i diplomirao, mada vrijeme velikih otkrića tek dolazi!
Skrasio se očekivano u New Yorku gdje upoznaje buduće glazbene kolege, Maureen Tucker zvanu Mo, te velškog čelista i klavijaturista Johna Calea (po potrbi je svirao i bas gitaru) sa kojima će uz pomoć gitarista Sterlinga Morrisona postaviti temelje Velveta. Sa Caleom ostaje dugogodišnji prijatelj i suradnik, čak i nakon napuštanja matičnog sastava, no sazrelo je vrijeme za samostalnu karijeru.
Samostalan i bez tereta benda, Lou objavljuje prvi samostalni album na kojemu se nalazi mnoštvo skladbi koje je napisao prije odlaska u solo vode. Nakon istoimenog debut albuma snima i kultni Transformer (1973.) gdje se manifestira i njegovo produkcijsko znanje. Transformer je iznjedrio hitove poput Satelite of love, Perfect day, The walk on the wild side… Bila je to tek uvertira za naredni uradak, album Berlin, prvi maestrov album posvečen jednom velegradu. Točnije, album krije zakamufliranu Louovu životnu priču – neuspjelu ljubavnu vezu amerikanca Jima i njemice Caroline.
Bio je to i početak suradnje sa producentom Bobom Ezrinom, koji će ostati upamćen kao oblikovatelj zvuka magnum opusa The Wall (1979.) sastava Pink Floyd, te njihovih recentnih ostvarenja nakon odlaska Rogera Watersa. Stoji Bob i iza samostalnog albuma About Face Davida Gilmoura.
LOU REED: Berlin (1973.)
“Berlin” – 3:23
“Lady Day” – 3:40
“Men of Good Fortune” – 4:37
“Caroline Says I” – 3:57
“How Do You Think It Feels” – 3:42
“Oh, Jim” – 5:13
“Caroline Says II” – 4:10
“The Kids” – 7:55
“The Bed” – 5:51
“Sad Song” – 6:55
Uslijedio je odličan niz albuma mada manje nešto vrstnih od Berlina: Sally can’t dance, Metal Machine Music, Coney Island Baby, Street Hassle, The Bells, The Blue Mask… Spomenuo sam samo neka od ostvarenja jer je Lou korak po korak cementirao stazu za drugo velegradsko remek djelo New York.
Možda vrijedi spomeniti da je Metal Machine Music neka vrsta ambijentalno industrijskog eksperimenta? Smješten je negdje na pola putanje između Throbbing Gristlea i Einstürzende Neubautena, no tematski odiše već očekivanim glazbenim izričajem. Netko će kazati kako na tom albumu nema ni G od glazbe. Na vlastitu odgovornost jer koncept glazbe je individualan kao i doživljaj iste!
Godine 1990. Lou obnavlja suradnju sa starim kolegom Johnom Caleom snimajući album Songs for Drella, posvećen zajedničkom mentoru i legendi pop-arta Andyju Warholu preminulom 1987. u New Yorku.
Drella se odnosi na Andyja kojeg su zvali Cinderella (Pepeljuga).
Ono što spominje i Mick Wall, teško je izabrati reprezntativnu kompoziciju sa ovog albuma. Prvo je kreativni klinč dva genija u kreiranju homagea trećem preminulom. Možda Smalltown, Možda Work? Možda čitav album? Najtužnije je što je Louova kreativnost postala omeđena smrtima. Par godina nakon Andyja, kroz godinu dana umiru mu prijatelji Rita i Doc. Lou im posvećuje album Magic & Loss iz 1992., njegov najdublji rad za života.
Between two Aprils I lost two friends. Between two Aprils magic and loss…
Potpisnik ovih redaka zna taj osjećaj. Goran i onda Lea u par mjeseci. Bez pretjerivanja, najveće otkriće i iskustvo u životu Lewisa Allana Reeda jest heroin što je opet osobna njegova stvar i pitanje autorskog poleta. Njegova su stvar i mlječni napitci po njujorškim dinerima. Egg Cream takozvani.
Lou/Lewis uhvatio je uhodani ritam snimajući albume koji se mogu svesti pod njegove klasike, možda uz izuzetak The Ravena iz 2003., temeljenog na kratkim pričama i poemama Edgara Allana Poea.
Lou Reed: The Raven (2003.)
Act 1: The Play
“The Conqueror Worm”
“Overture”
“Old Poe”
“Prologue (Ligeia)”
“Edgar Allan Poe”
“The Valley of Unrest”
“Call on Me”
“The City in the Sea/Shadow”
“A Thousand Departed Friends”
“Change”
“The Fall of the House of Usher”
“The Bed”
“Perfect Day”
“The Raven”
“Balloon”
Act 2
“Broadway Song”
“The Tell-Tale Heart (Pt. 1)”
“Blind Rage”
“The Tell-Tale Heart (Pt. 2)”
“Burning Embers”
“Imp of the Perverse”
“Vanishing Act”
“The Cask”
“Guilty”, spoken
“Guilty”, sung
“A Wild Being from Birth”
“I Wanna Know (The Pit and the Pendulum)”
“Science of the Mind”
“Annabel Lee – The Bells”
“Hop Frog”
“Every Frog Has His Day”
“Tripitena’s Speech”
“Who Am I? (Tripitena’s Song)”
“Courtly Orangutans”
“Fire Music”
“Guardian Angel”
Vidlljivo je iz popisa suradnika kako je Lou formirao stalnu postavu: pored vjernog drugog gitarista Mikea Rathkea, tu je i nova Louova životna suputnica Laurie Anderson. Treća bračna družica u karijeri dugoj tada već četrdesetak godina a potrajati će još desetak. Neki su albumi iz tog perioda poprilićno osobno misaoni, primjerice Hudson River Meditations.
Lulu iz 2013. sniman je za Louova života ali je ipak objavljen posthumno. Sniman je sa Metallica-om 2011., no Lou je objavio i vlastitu, mekšu verziju, ne baš isuviše poznatu. Bio je to i zadnji njegov trzaj jer umire – prisutni hepatitis i dijabetes se udružuju sa rakom jetre i naplata stiže 27. listopada 2013.
Bilo je za mnoge neočekivano, no znajući njegov začarani krug ipak predvidivo. Karijeru je završio u stilu, uz album koji se može tretirati i kao mjuzikl, mada…
Na nama je da se sjetimo…
Na meni posebno pošto sam kao najplodniji autor recenzija i osvrta na pripadnom portalu te ex urednik istog dužan pružiti barem minimalni osvrt na osam godina bez Lewisa Allana Reeda poznatijeg kao Lou.
Teško je naći nove prikladne riječi. Stoga nudim mali skok u prošlost, zasad:
Počivao u miru, Lewise Allane Reed!
u ime brojnih hrvatskih štovatelja, Vjeran/Treuer
¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤¤
Lewis Allan “Lou” Reed was born in Brooklyn, in 1942. A fan of doo-wop and early rock & roll (he movingly inducted Dion into the Rock and Roll Hall of Fame in 1989), Reed also took formative inspiration during his studies at Syracuse University with the poet Delmore Schwartz. After college, he worked as a staff songwriter for the novelty label Pickwick Records (where he had a minor hit in 1964 with a dance-song parody called “The Ostrich”). In the mid-Sixties, Reed befriended Welsh musician John Cale, a classically trained violist who had performed with groundbreaking minimalist composer La Monte Young. Reed and Cale formed a band called the Primitives, then changed their name to the Warlocks. After meeting guitarist Sterling Morrison and drummer Maureen Tucker, they became the Velvet Underground. With a stark sound and ominous look, the band caught the attention of Andy Warhol, who incorporated the Velvets into his Exploding Plastic Inevitable. “Andy would show his movies on us,” Reed said. “We wore black so you could see the movie. But we were all wearing black anyway.”
/from The Rolling Stone/
autor: Vjeran Stojanac, 20/09/2021
Vezane objave
Arhiva
Iain Banks / Osinja tvornica
Osinja tvornica je prvi Banksov roman, prozno djelo o neuobičajenom svijetu šesnaestogodišnjeg Franka. Frank je rođen 1964. u Škotskoj, živi…
Valentino Bošković – Marsovska Listina (℗ i © Nimavode, 6/9/2016.)
Samo par stvori koje su vožne o friškome VSSR2. Valentino još ni doša doma ma ni ni vožno, neka dura, lipo je vako!
The Early Stories of Truman Capote
Koncem listopada 2015., više od 31 godinu od smrti autora, izdavačka je kuća “Deckle Edge” objavila zbirku od četrnaest kratkih priča Trumana Capotea. Riječ je o materijalu koji je donedavno smatran izgubljenim i koji je tek slučajno pronađen u arhivima Javne knjižnice grada New York Cityja, a nastajao je u vrijeme autorove adolescencije. Iako je naizgled riječ tek o rudimentarnim pokušajima, nakon čitanja ovih priča shvatit ćete gdje leži ona istinska Capoteova poveznica s srodnim mu dušama koje su u svojim radovima ovjekovječile sav taj ‘southern gothic’; dušama jedne Flannery O’Connor, jedne Carson McCullers, pa i nenadmašnog Williama Faulknera!
